subota, 31. ožujka 2012.

Place 2 go...

Za ovaj vikend vam predlažem sajam u Boćarskom domu, a pod imenom Place 2 go. I mogu vam reći to je stvarno mjesto na koje treba otići, a koje će vas, dalje, uputiti na druge destinacije.
Sajam za putnike i o putovanjima predstavit će vam mnoštvo egzotičnih destinacija.


Za danas bih vam predložila predstavljanje Indonezije i Malezije između 14 i 16 sati, a sutra, možda poželite saznati nešto o Francuskoj Polineziji ili Maldivima, između 11.20 i 12.00 sati.
Ulaz je besplatan, a možete se uključiti i u nagradnu igru i osvojiti neko od putovanja.

petak, 30. ožujka 2012.

Rakovica s cappellinima

Za sebe bih uvijek rekla da sam mesojed, ali surfajući vlastitim receptima shvatila sam, da u mojoj prehrani ima, nekako, najmanje mesa. Nije namjerno. Volim pojesti dobar komad mesa, ali ako moram birati, uvijek ću se odlučiti za morske plodove, prvenstveno rakove, školjke i muzgavce. Čini mi se da su oni puno maštovitija opcija na tanjuru. Blagi su i zato se mogu kombinirati s većim brojem drugih namirnica. Volim ih na sve načine, a posebno pripremljene tako da do izražaja dolaze njihovi osnovni okusi. Primamljiva mi je i varijanta s blažim, azijskim okusima.
Danas sam na Dolcu naišla na relativno rijetkog gosta, rakovicu. I to živu! Nikada, ama baš nikada ne kupujte mrtvu rakovicu, jastoga ili hlapa. Jedina garancija da su svježi, jesu znakovi života.
Kupila sam i mladi luk i češnjak. Slatkasto meso rakovice i mlado povrće dobitna su kombinacija. A onda, na putu prema kući, sjetila sam se malene limenke curry praha s aromom manga, koju mi je poklonila sestrična za vrijeme boravka u Berlinu.


Jednostavan poslijepodnevni obrok bio je smišljen.


RAKOVICA NA AZIJSKI S CAPPELLINIMA
-za 2 osobe

1 rakovica (oko 800g)
1 stabljika celera, narezan na deblje komade
2 manja poriluka, narezana na deblje kolutiće
160g cappellina (tanki špageti)
1 vezica mladog češnjaka, sitno nasjeckan
1 vezica mladog luka, narezan na kolutiće
svježi đumbir, komad veličine polovice palca, oguljen i nariban
pola žličice blagog currya (ja sam koristila onaj, koji sam dobila na poklon)
prstohvat suhog chillia
maslinovo ulje
sol i bijeli papar

Grozim se ubijanja jastoga i svih drugih rakova, ali kao chef, moram i to raditi. Nastojim to učiniti na najbezbolniji mogući način, a to je snižavanje temperature. Zato sam rakovicu odložila u zamrzivač na nekoliko sati. To ju je omamilo.


U lonac vode dodajte celer i poriluk. Kada voda uzavri ubacite omamljenu rakovicu. Kuhajte 15min, a zatim je hvataljkama izvadite na radnu površinu i pustite da se ohladi. Sačuvajte oko decilitra tekućine u kojoj se kuhala.
Kada se rakovica ohladila očistite ju. Rakovica ima bijelo i smeđe meso. U ovom receptu nećemo koristiti smeđe meso jer, za njega, ima previše jak okus. U kliještima i nogama se nalazi samo bijelo meso. Kompletno ga izvadite jer čini gotovo polovicu količine u rakovici. Ostatak se nalazi na donjoj strani trupa, unuar ljušture u obliku saća. U toj mreži se nalazi bijelo meso. Izvadite ga pomoću čačkalice.

Uzavrite lonac slane vode i skuhajte tjesteninu al dente.

Na maslinovom ulju zagrijte curry i chilly. Kada se oslobodi aroma, dodajte češnjak i đumbir i malo ih omekšajte. Dodajte rakovicu, cappelline i podlijte s malo tekućine u kojoj se kuhala rakovica. Kada ispari dio tekućine dodajte mladi luk i začinite solju i paprom koliko je potrebno. Odmah maknite sa štednjaka.


Servirajte toplo.

četvrtak, 29. ožujka 2012.

Love is in the air

Neću se izmotavati. Ovoga tjedna ni s kim nisam stigla obaviti chat za moj Chat u četvrtak. Jednostavno, nisam imala vremena. Cijelo vrijeme sam kuhala, pekla i fotografirala, tako da ćete, počevši od sutra, vidjeti neke zanimljive recepte.
Za idući chat pokušat ću vam osigurati razgovor s jednom novozelandskom spisateljicom. Nadam se da će mi uspjeti.
A, dok čekate nove, ukusne recepte, poklanjam vam šetnju proljetnim Zagrebom.




srijeda, 28. ožujka 2012.

Na kotačima

Znam da će ovo zvučati kao da sam ovisnica o gledanju televizije, ali to nije točno. Dvije godine nisam gledala TV i sada se osjećam pomalo sretno, kada buljim u tu kutiju, zapravo, danas više liči na ploču. No dobro, nekada mi se nije moglo dogoditi da propustim utrku Formule 1. Bio je to moj nedjeljni ritual. Upalila bih TV, uzela dasku za peglanje, hrpu odjeće i uključila peglu. Maleni autići bi dva sata zujali u krug, a ja peglala. To je bio moj način spajanja ugodnog i korisnog.
Ove nedjelje sam se odlučila vratiti Formuli, ali ne i peglanju. Trebalo je utrku za Veliku nagradu Malezije obilježiti na dostojan način. Utrka je počinjala u 10 pa sam morala ustati ranije, kako bih pripremila idealnu slasticu za tu priliku. A znam jednu, Gâteau Paris Brest. Doduše, ova slastica je nastala u čast jedne, sasvim drugačije utrke, ali nemojmo cjepidlačiti.  
Gâteau Paris Brest desert je osmišljen 1891. godine u čast biciklističke utrke Paris – Brest – Paris. Radi se o kotaču od tijesta, kao što je ono za princes krafne, punjenom kremom ili šlagom. Osim što je bio kreiran u čast utrke, desert je bio i izuzetno ukusan pa se, stvarno, i konzumirao tom prilikom. Danas, gotovo, da nema francuske slastičarne u kojoj ga nećete pronaći.


GATEAU PARIS BREST
-6-8 kotača

TIJESTO (ZA PROFITEROLE, PRINCES KRAFNE...)
125ml vode
prstohvat soli
prstohvat šećera
50g maslaca
75g oštrog brašna
2 – 4 jajeta
1jaje i malo vode za premazivanje

Zagrijte maslac i vodu s malo šećera i soli. Trenutak prije nego li voda dostigne točku vrenja, maknite s vatre i umiješajte brašno. Na laganoj vatri miješajte još 2 – 3 minute. Smjesa se treba lijepo odvajati od stijenki. Prebacite ju u hladnu zdjelu i pustite da se ohladi.
Izmutite jaja i postepeno ih dodajte u smjesu, koju neprestano miješajte spatulom, dok ne dobijete traženu konzistenciju. Nemojte jaja dodati odjednom, jer možda vam neće trebati sva. Da biste znali da li je smjesa gotova, zahvatite dio spatulom i podignite u zrak. Smjesa, koja polagano klizi sa spatule tražene je konzistencije. Napunite vrećicu sa širokim, zvjezdastim nastavkom i pustite smjesu da pola sata odstoji u hladnjaku.
Zagrijte pećnicu na 180°C.
Na dno široke tepsije položite papir za pečenje i na njega istisnite tijesto u obliku kruga. Razmutite jaje i malo vode pa ga četkicom razmažite po “kotačima“. Tepsiju stavite u pećnicu i pecite 20 – 25 minuta. Nikako je nemojte otvarati jer će tijesto splasnuti.
Pečene “kotače“ ohladite na rešetci.

KREMA
250ml šlaga
30g šećera u prahu
2 velike žlice namaza od lješnjaka, kao što je Nocciolata

Čvrsto izmutite šlag. Negdje na pola procesa dodajte šećer i kremu. Šlagom napunite vrećicu sa zvjezdastim nastavkom.


Kotače uzdužno prerežite i napunite šlagom. Pospite šećerom u prahu.


Ovog puta mi se žurilo gledati utrku pa nisam radila originalnu kremu, nego šlag. U idućoj rundi obećavam pravu stvar.

utorak, 27. ožujka 2012.

Makeover Addict u gostima

Puno se buke diže oko uređenja stola. Opravdano ili ne i ja mislim da je izgled važan. Važno je uživati u jelu i ambijentu, koji ga okružuje. Sigurna sam, da neprivlačan ambijent utječe na brzinu kojom jedete i na stupanj ugode. Iz neprivlačnog ambijenta željet ćete što prije otići pa ćete i hranu na brzinu ubaciti u sebe. Za razliku od njega, ugodan ambijent će vas opustiti pa ćete i nakon jela ostat za stolom čavrljajući s društvom.
Za lijepo uređenje stola često ne treba ni puno vremena, niti puno novca. Ponekad su dovoljne samo mašta i vješte ruke. Makeover Addict ima toga na pretek.


Za oko mi je zapela ova maštovita ideja.
Vjerujem da ćete na ovom blogu pronaći dosta zanimljivih ideja, a ako nemate vješte ruke Makeover Addict vam može pomoći kod preobrazbe vaše “starudije“ i udahnuti joj novi život.

ponedjeljak, 26. ožujka 2012.

Probuđena Istra

Čini se da se minuli vikend u Istri neće ponoviti u skorije vrijeme. Od danas sam ponovno zaposlena žena. Nova kuhinja, novi izazovi i malo slobodnog vremena. Veselim se!


No, vratimo se Istri i suncu. Procvjetala je divlja trešnja uz kuću. Čini se da će u kasno proljeće biti prepuna plodova, što znači kolače i trešnjevaču. Češnjak i luk su izniknuli, mahune su zasađene.


Stigla sam se posvetiti i opsesiji zvanoj divlje šparoge. Pronašla sam ih! Ništa slađe od kuhanja onoga što sama uberem ili uzgojim. Na selu se kuhaju jednostavna jela.

RIŽOTO OD DIVLJIH ŠPAROGA
-za 2 osobe

1 vezica divljih šparoga
160g riže, Arborio ili Carnaroli
1 luk, sitno nasjeckan
150ml bijelog, suhog vina
1l pilećeg temeljca ili vode za podlijevanje
60g svježe ribanog parmezana
60g maslaca
sol i krupno mljeveni bijeli papar


Očistite šparoge. Kratko ih, jednu minutu, blanširajte, kako bi zadržale zelenu boju.
Na maslinovom ulju omekšajte luk pa dodajte rižu. Miješajte dok ne počne pucketati. Tada podlijte bijelim vinom i miješajte dok ne ispari. Počnite podlijevati temeljcem. Svaki puta toliko da prekrije rižu. Neprestano miješajte. Na taj način će riža otpustiti škrob, od čega će rižoto na kraju biti kremast.
Nakon trćrg podlijevanja, dodajte šparoge i malo posolite.
Kada je riža gotova i još al dente, maknite rižoto s vatre. Neka odstoji minutu, a zatim dodajte maslac i parmezan. Vratite na vatru i brzo miješajte, dok se sve ne poveže. Začinite i poslužite uz mladu malvaziju.

nedjelja, 25. ožujka 2012.

London Baby: 5 o'clock tea

Nadam se da gledate seriju Downton Abbey. Ukoliko ne, toplo preporučam, nedjeljom na prvom programu oko 21.00 sat. Prva sezona je završila, ali večeras stignete na početak druge. Protagonisti serije morali su odložiti svoje šalice poslijepodnevnog čaja, jer Prvi svjetski rat je u punom jeku. Ukoliko ste do sada pratili seriju ili to namjeravate, primijetit ćete da se čaj jednako pije u luksuznom salonu, kao i u podrumskoj zoni vlastelinskog dvorca.   


5 o'clcock tea razvio se 1840-ih iz potrebe za obrokom, koji će popuniti prazninu između ručka i večere. Prazninu su, jednako zdušno, popunjavale i više i niže klase. Dok bi radnička klasa obilnije ručala oko 11 sati, a zatim uzimala laganiju večeru oko 19, više klase su običavale konzumirati laganiji ručak oko 12 i obilnu večeru oko 20 sati. Čaj u pet predstavljao je logičan razvoj događaja. Naravno, nije se pio samo čaj, pratili su ga i razni kolači, peciva, sendviči, ovisno o tome što ste si mogli priuštiti. Sljedeći korak bile su čajane, koje su se pojavile 1880-ih. Možda vam se taj podatak čini nebitnim, ali čajane su bile prva mjesta na koja su žene mogle izlaziti same, bez muške pratnje. Taj običaj se održao negdje do sredine 20. stoljeća. Naravno, govorim prvenstveno o zemljama Engleskog Carstva, današnjeg Commonwealtha.
Danas je ritam života u potpunosti, iz svakodnevice, istisnuo čaj u pet. Čaj se i dalje pije, ali kada tko stigne. U mojoj kući u Londonu pio se u svako doba dana. Čak i u pet, jer živjelo se prilično opušteno.
Neki od londonskih, luksuznih hotela u zadnjih nekoliko godina uveli su 5 o'clock tea. Tu uslugu prvenstveno koriste turisti, ali sve više i poslovnjaci, koji žele impresionirati svoje inozemne partnere.
Vijeće za čaj Ujedinjenog Kraljevstva (UK Tea Council) dodijelilo je The Lanesborough Hotelu “Nagradu za izvrsnost“ za poslijepodnevni čaj, za 2009, 10 i 11. godinu.


Morala sam to provjeriti.
Čaj je poslužen u restoranu Heinza Becka, Apsleys. Radi se o chefu, koji je donio tri Michelinove zvjezdice rimskom restoranu La Pergola, a Apsleysu jednu u samo pet mjeseci od otvaranja. To je najbrže dodijeljena zvjezdica u Londonu, ikada.
Na čaj sam došla u zadnji tren, tako da je restoran bio gotovo prazan. Popunjeno je bilo svega nekoliko stolova. Mramor, staklo i mesing u praznome prostoru djelovali su poprilično hladno, što nije pogodovalo atmosferi. Bilo je neugodno razgovarati u prostoru, u kojem sve odzvanja. Nekako sam imala osjećaj da sam smještena u staklenik. No, mogu zamisliti žamor u popunjenom restoranu i žutu, večernju rasvjetu, koja sve čini toplijim.
Servis za čaj i zalogaje bio je elegantan i skup, a čaj je točen iz srebrnog čajnika. Kako i dolikuje, sendviči i kolači posluženi su na etažeru od tri nivoa. Na dnu su bili sendviči, na srednjoj etaži ozbiljni, začinjeni kolači, a na vrhu razigrani, šareni kolačići. Odvojeno su servirani i tradicionalni scones & clotted cream.
Sendvič s lososom bio je odličan, a onaj sa sirnim namazom i tanko rezanim krastavcima, bezličan kako i dolikuje standardnom, engleskom zalogaju uz čaj. Bila bih razočarana, da je bilo drugačije.


Za sve slastice u Apsleysu, pa i one uz čaj, zadužen je nagrađivani chef Tal Hausen. Kolači su bili čarobni, baš onakvi, kako moja prijateljica Joy opisuje dobre slastice: “Koliko lijepi, toliko i ukusni“.


Poslijepodnevni čaj u super luksuznom hotelu, nije nešto što mogu ili što bih željela redovno konzumirati, ali svakako preporučam kao jedinstveni doživljaj, posebno ako po prvi puta posjećujete London.

petak, 23. ožujka 2012.

More i šuma

Ovoga tjedna su se na Dolcu pojavile prve, divlje šparoge. Juhuuuu! Već sam stigla raditi fritaju i salatu, a i rižoto je u planu. Bojim se da ćete uskoro primijetiti moju opsjednutost tim vazdazelenim grmom i njegovim proljetnim izdancima. Rado razmišljam o gorkastom okusu šparoge i “u glavi“ ga slažem s drugim okusima. Obično volim da su blagi, delikatni, možda čak, pomalo slatkasti. U današnjem receptu spojit ću zavodljive okuse mora i šume.


Već sam govorila o ljepoti tanjura. Izuzetno mi je važna. Pretpostavljam da ste to, gledajući moje postove i fotografije, već shvatili. Zadaća svakog chefa je pružit ugodu i oku i nepcu.
Meni su na tanjuru važne boje. Volim da su intenzivne, jasne i prirodne. Najdraža mi je zelena, a nju je najteže sačuvati, jer klorofil u zelenih biljaka kuhanjem oksidira. Blanširanjem ćemo ga najlakše očuvati. O tom postupku sam već ranije govorila, ali nije zgorega ponovit.
Bez obzira na način na koji pripremam šparoge, prvo ih blanširam, jer volim da na tnjuru izgledaju privlačno.

SIPA NA NAGLO SA SALATOM OD KRUMPIRA I DIVLJIH ŠPAROGA
-za 2 osobe

500g većih sipa, dobro očišćenih i oguljenih
4 krumpira
1 vezica divljih šparoga
3 grančice timijana
3 režnja češnjaka, neoguljena, samo nagnječena
malo peršina, sitno kosanog
maslinovo ulje
sol i papar

Ogulite krumpir i skuhajte ga u slanoj vodi. Ocijedite ga i grubo narežite na komade .
Šparoge prelomite na mjestu gdje prirodno pucaju kada ih savinete. Donji dio stabljike bacite. Koristit ćemo samo gornji, mekši dio. Lonac slane vode dovedite do vrenja pa ubacite šparoge. Kuhajte ih oko minutu pa odmah prebacite u ledeno hladnu vodu. Na taj način šparoge će zadržati prirodnu, zelenu boju. Odmah ocijedite.


Lagano zagrijte tavu s maslinovim uljem pa dodajte češnjak i timijan. Na laganoj vatri nekoliko minuta aromatizirajte ulje, a zatim odstranite aromate. Pojačajte vatru i pustite da se ulje jako ugrije. Na tako vruću tavu dodajte očišćene i izrezane sipe pa ih pržite oko dvije minute. Prženjem morate dobiti karamelizirane, ali vrlo mekane sipe. To se postiže kratkim pečenjem na jako vrućoj tavi. Na kraju začinite krupnom solju i krupno mljevenim, crnim paprom. Maknite s vatre i dodajte kosani peršin.
Paralelno, u drugoj tavi zagrijte maslinovo ulje i jako kratko zagrijte krumpir i šparoge. Maknite s vatre i začinite krupno mljevenim, crnim paprom i solju.


U nadolazećem vikendu predlažem vam odlazak u prirodu. Ukoliko se nađete u Istri, prošećite obalnom zonom i u gustišu potražite šparužinu.
Otiđite i do naših tržnica i “poludite“!!!!

četvrtak, 22. ožujka 2012.

Chat u četvrtak: Joy Carrara

Joy sam upoznala svega nekoliko dana nakon preseljenja u London. Upoznale smo se na ručku organiziranom od nekolicine budućih polaznika LCB-a. Odmah smo se sprijateljile i nakon ručka završile na kavi i u cjelodnevnom shoppingu. Na žalost, u školi smo polazile različite programe pa smo se rijetko viđale, ali jedna drugoj smo uvijek bile podrška.
Joy je upravo onakva, kako je opisuje njezino ime, uvijek vesele, nasmijana i optimistična. U njezinom društvu se dobro osjećate. Ne pretjerujem kada kažem, da je poput sunčanog dana, poput Brazila, zemlje iz koje dolazi. Ona je slastičarka, marljiva i u potpunosti predana onome što radi.


Kako je vratiti se životu u Brazilu nakon tri godine provedene u Londonu?
U početku je bilo teško, jer Brazil baš i nije organiziran kao Velika Britanija. No, dom je uvijek dom i dok polako uhodavam vlastiti posao, stvari svakim danom postaju sve bolje.

Što ti, od Londona, najviše nedostaje?
Za mene je London velika inspiracija. Nedostaju mi sva ona zadivljujuća mjesta, koja mi pružaju inspiraciju, od galerija do parkova.


Čime si se bavila prije školovanja na Le Cordon Bleu i kako to da si odlučila promijeniti zanimanje i postati slastičarka?
Diplomirala sam na Pedagoškoj akademiji i desetak godina radila kao nastavnica u mloj i osnovnoj školi. Posao me jako veselio. Davala sam sve od sebe i bila izuzetno kreativna, tako da su i roditelji i djeca bili oduševljeni mojim neobičnim metodama podučavanja.
Onda se 2008. godine mojoj obitelji ukazala prilika za preseljenje u London, na tri godine. Dok je mog supruga dočekao posao, ja sam, odmah po dolasku, počela razmišljati o tome što bih mogla raditi, što bi me veselilo. Prvo sam upisala nekoliko jednostavnih tečajeva kao što su izrada cupcakes i dekoracija torti. Uskoro su mi prijatelji počeli govoriti kako sam jako dobra i kako bih, možda, trebala razmisliti o karijeri u ugostiteljstvu. Tako sam skupila hrabrost za suočenje s Le cordon Bleu. O školi nisam znala ništa, osim činjenice da se radi o jednoj od najboljih kulinarskih škola na svijetu. Na primjer, nisam znala koliko će biti teško… (smijeh)    

Zašto si se odlučila za LCB, a ne neku drugu školu?
Mislila sam… Ako već želim promijeniti karijeru, onda moram učiti od najboljih. To je bio glavni razlog.


Da li si od škole dobila ono što si očekivala?
Stvarno jesam, ali isto tako sam, nakon nastave, satima naporno radila kod kuće, uvježbavajući naučeno. Sama činjenica da si na LCB, ne garantira ti uspjeh. Da bih razumjela kemiju u pozadini slastičarstva, morala sam puno čitati i vježbati. Za mene je slastičarstvo kombinacija umjetnosti i znanosti.
U školi će te naučiti pravilnu pripravu, organizaciju, čistoću, brzinu, kako raditi pod pritiskom. Ali, u konačnici, tvoj dodatni rad i napor su ono što će te učinitii drugačijim od drugih.

Što ti se najviše svidjelo, vezano uz školu?
Definitivno chefovi!

Znam da si uz LCB, u Londonu, polazila i neke druge tečajeve. Možeš li mi reći nešto o tome?
Polazila sam nekoliko tečajeva obrade šećera. No, između svega istaknula bih onaj na The Peggy Porschen’s Academy. Jedan je od najboljih u ponudi, a Peggy je isto završila LCB.
To je bilo izvanredno iskustvo.


Što ti se najviše sviđa u slastičarstvu i imaš li najdraži sastojak? Kakav status slatkiši imaju u Brazilu, što je najpopularnije?
 Kod slastičarstva mi je najdraža preciznost. Ako pravilno izvedeš slasticu, njezin okus će biti jednako dobar, kao i izgled.
Teško mi je izdvojiti jedan sastojak, ali ako moram, onda će to biti čokolada, dobra, belgijska čokolada. Većina mojih slastica sadrži čokoladu. Ona je podatna, prekrasna je kada ju topite, kada ju oblikujete… Jednostavno, moja miljenica.
Brazil se konstantno mijenja i danas su vam dostupni svi profesionalni sastojci, ali su još uvijek vrlo skupi. Većina brazilskih slastica je jednostavna za napravit, ali istovremeno vrlo ukusna.
Jedan od najpopularnijih, brazilskih slatkiša, brigadeiro, danas se radi od vrlo kvalitetne čokolade i drugih finih sastojaka, dok se do prije par godina radio od jeftine čokolade u prahu. Svi smo ga radili za rođendanske proslave. U osnovi, brigadeiro se radi od kondenziranog mlijeka, čokolade i maslaca. Izgleda poput čokoladnog tartufa, ali ima drugačiju strukturu. Više podsjeća na karamelu. Gotovo svaki brazilac ga zna raditi. Smjesa za brigadeiro se može napraviti i rjeđom pa se u tom slučaju jede žlicom.

Koliko znam, popovratku u Brazil nastavila si se baviti slastičarstvom, razvijajući vlastiti business. U kojoj si fazi trenutno I jesi li zadovoljna? Da li si u Brazil iz Londona donijela neke novosti?
Da, započela sam sa samostalnim radom i jako je teško, ali uvijek, kada na kraju pogledam vlastiti rad, on mi daje osjećaj ponosa. Stvarno sam zadovoljna izborom, koji sam napravila.
Da, u Sao Paolo sam donijela nešto novo… Ljudima se sviđa moj stil jer je elegantan, a istovremeno je I, nekako, veseo. Odražava moj karakter.
Ono što pokušavam u svom radu, jest izraziti samu sebe. Pokušavam primijeniti ono što sam naučila u Europi na ono što, mislim, da Brazilci vole. Posebno po pitanju okusa.
  
Kakvi su tvoji planovi za budućnost. Gdje se vidiš kroz pet godina?
Radim od kuće i nije da ne volim raditi u vlastitom domu, gdje imam ured i prekrasnu kuhinju, ali želim nešto više. Trenutno tražim asistente i prostor prikladan za održavanje tečajeva iz slastičarstva. Želim drugima prenijete ono što znam i što sam naučila. Tu se, valjda, javlja ona ja od nekada, prije Londona.
Teško je reći što će biti za pet godina. Samo želim biti sretna i raditi ono što volim, a to je podučavnje ljudi kulinarskim vještinama.


Ukoliko znate portugalski ili, jednostavno, volite uživati u fotografijama ukusnih slastica, Joy možete pratiti na njezinom blogu.

srijeda, 21. ožujka 2012.

Lijepo i slatko

I danas ćemo štedjeti na namirnicama. Zapravo, ne bih to nazvala štednjom, nego maksimalnim iskorištavanjem namirnica.
U nedjelju, nakon pečenog pileta poslužila sam tortu od piškota i jagoda. Od nje nije ostalo ništa, ali kod pripreme kreme iskoristila sam pet žumanjaka, a bjelanjci mi nisu trebali. Vrlo često mi se događa da se nakraju pripreme nekog deserta, nađem s viškom bjelanjaka. Ukoliko ih pospremite u hladnjak, u hermetički zatvorenoj posudi mogu stajati do dva dana.


Bjelanjci su glavni sastojak današnjeg deserta. Puslice su, za pripremu vrlo jednostavan i vrlo sladak desert i ne voli ga svatko, ali izgledaju jako lijepo i zgodno ih je iznijeti pred goste.  Možete ih poslužiti samostalno, prelivene glazurom od čokolade ili međusobno slijepljene pekmezom ili kremom.

PUSLICE S KREMOM OD MASCARPONEA I LIMUNA
-za otprilike 25 komada (po dvije puslice spojene kremom)

PUSLICE
5 bjelanjaka
290g šećera u prahu
prstohvat soli
malo maslaca

Zagrijte pećnicu na 100°C.
Namažite tepsiju maslacem i na njega položite papir za pečenje.
Zamutite bjelanjke i prstohvat soli. Kada se bjelanjci malo zgusnu, ali su još mekani, počnite postepeno dodavati šećer. Smjesa je gotova kada postane gusta i ljepljiva. S polovicom smjese napunite špricu (vrećicu) sa zvjezdastim nastavkom i istisnite oko 25 zvjezdica. Drugu polovicu smjese stavite u špricu s običnim nastavkom od 12mm. Istisnite oko 25 kružnih kapica. Neka budu glatke jer će na njima stajati zvjezdaste puslice.
Tepsiju stavite u pećnicu i puslice sušite oko sat i pol. Zatim smanjite temperaturu na 80°C i nastavite sušiti još sat vremena. Nakon dva sata pečenja počnite provjeravati da li su pečene.
Gotove puslice u potpunosti ohladite.


KREMA
250g mascarponea ili nekog drugog kremastog sira
60g šećera u prahu
ribana korica dva limuna
sok jednog limuna
30ml vrhnja za šlag
nekoliko kapi jestive, žute boje (po izboru)


Pomiješajte sve sastojke i izbalansirajte okus po želji te kremom napunite špricu. Na svaku ravnu kapicu istisnite kremu pa poklopite zvjezdastom puslicom, poput malog sendviča.