nedjelja, 8. srpnja 2012.

All England...

Dok je naša sezona jagoda na izmaku, ona u Engleskoj u punom je zamahu. Svako malo prisjetim se jednog od meni dražih zvukova Londona, povika prodavača sa zapadnog ruba Borough Market: Strawberries, strawberries! English strawberries! Teško je odoljeti boji, mirisu i okusu prave, engleske jagode.
U protekla dva tjedna pojedene su na tisuće tih zamamnih plodova. All England Club u Wimbledonu mjesto je na kojem se tradicionalno susreću jagode, šlag i vrhunski tenis.


Za vrijeme ovoga turnira
- pojedeno je oko 27.000 kilograma jagoda i 7.000 litara tučenog vrhnja
Jagoda:
- latinskog imena Fragaria Ananassa
- zajedno s malinom pripada porodici ruža
- korištena još u rimskoj kuhinji i medicini, danas je poznata pod imenom “šumska jagoda“
- kakvu danas poznajemo širom europe, razvila se križanjem dviju vrsta sjevernoameričkih jagoda donešenih u Europu u 18. stoljeću
- svaka bobica ima oko 200 sjemenki
- u 100g konzumirat ćete 50 kilokalorija i 0g masti
- u osma jagoda ima više C vitamina, nego li u jednoj naranči, što je 140% naših dnevnih potreba
- pune su flavonida, koji snižava kolesterol
- sadrži antikancerogenu elaginsku kiselinu
U čast jagodama, petoj wimbledonskoj pobjedi Serene Williams i, nadam se, današnjem trijumfu Andy Murraya, danas ću se počastiti jagodama sa šlagom.


JAGODE SA ŠLAGOM
-za dvije osobe

500g jagoda
200ml slatkog vrhnja (ne biljno vrhnje za šlag, nego pravo, mliječno / kod nas možete kupiti domaće Tonka ili uvozno Bayerland / niš od toga nemrete naći u Konzumu)
1 mahuna vanilije, ostrugane sjemenke
pola stručka svježe mente
50ml sirupa od bazge
malo svježe mljevenog crnog papra


Operite i osušite jagode. Ukoliko su velike, narežite ih na četvrtine.
Istucite vrhnje uz dodatak sjemenki vanilije.
Pomiješajte lišće mente, sirup i papar te sve dobro usitnite štapnim mikserom.
Jagode stavite u čašu ili zdjelicu, prelijte sirupom i dodajte šlag. Malo sirupa prelijte i preko šlaga.

utorak, 3. srpnja 2012.

More i planina

Nikada neću zaboraviti atmosferu, koja je vladala u kuhinji Gauthier Soho-a u vrijeme prošlog Svjetskog nogometnog prvenstva. Gotovo da nismo vidjeli niti jednu utakmicu, ali smo pričali samo o tome. Multinacionalna grupica, kakva smo bili, stvorila je atmosferu užareniju, nego li je bila ona na travnjaku. Naravno, pozitivnu. Francuzi su se pravili važni, Brazilci bili glasni, Argentinac samozatajan, Englezi su bili samokritični, a Talijan se ponašao kao da sve zna. Zajedničko obilježje im je bilo da su zafrkavali Španjolca, slastičara. Na kraju je samo Carlos imao osmjeh na usnama. Kladim se da ni za vrijeme ovog prvenstva nije bilo drugačije. Pravo je zadovoljstvo raditi s takvim timom.
Današnji recept je nastao u čast španjolskog osvajanja Europskog nogometnog prvenstva, ali i konačne odluke o ljetovanju. Da, pogađate, u Španjolsku ću. Hm, možda baš i ne u Španjolsku... Nisam odabrala ludu Ibizu ili Mallorku, niti pretrpane plaže Torremolinosa i Marbelle.


Odabrala sam Kataloniju i Barcelonu, a to “nije Španjolska“.


Iako je dio kraljevine, ova pokrajina je u mnogočemu svijet za sebe. Od povijesti, jezika, umjetnosti, fizionomije ljudi do, naravno, kuhinje. To i je glvni razlog mog putovanja u užareni velegrad. Katalonska kuhinja i kultura hrane ovdje se njeguju još od srednjega vijeka. U 14 stoljeću, 1324, ovdje je nastao rukopis Libre de Sent Sovi (Knjiga svete Sofije). Radi se o zbirci recepata na katalonskom jeziku nastalom, vjerojatno, po narudžbi nekog velikaša. Jedna je od najstarijih zbirki recepata na tlu Europe, a namirnice su, kao i danas, podijeljene u grupe: riba, meso, povrće. Spomenute namirnice su, naravno, lokalne i sezonske, ali treba obratiti pažnju na začine. Oni odražavaju bogatstvo i položaj naručitelja. Gotovo svi su uvezeni, što u ono vrijeme znači i skupi.
Kao i nekada, i danas je katalonska kuhinja poseban doživljaj, a ja dane odmora planiram provesti obilazeći restorane, tjedne sajmove, tržnice, vinarije i seoska domaćinstva. Jedva čekam, u smiraj dana, koncentrirati se na neki od planinskih sireva i čašu rashlađenog vina.
Utjecaji na katalonsku kuhinju su raznovrsni, ali od svih kombinacija najdraža mi je ona, koja uključuje produkte Pirineja i Sredozemnog mora. Katalonci ta jela zovi Mar i Muntanya (more i planina).


Na tragu toga nastali su moji, današnji morski plodovi s lisičarkama. Umak sam poslužila s fideus, odnosno tjesteninom. Odabrala sam linguine.

MAR Y MUNTANYA
-za dvije osobe

160g linguina
300g kozica i njihovih ljuski
200g baby sipica i lignjica
200g lisičarki
1 glavica luka, izrezana na krupne komade
1 mrkva isjeckana na kolutiće
1 stabljika celera isjeckana na nekoliko komada
3 režnja češnjaka, neočišćena i zgnječena
1 žlica koncentrata rajčice
1dcl brandya
2dcl suhog, bijelog vina
pileći temeljac ili voda za podlijevanje
1 grančica timijana
1 lovorov list
1 mala glavica luka isjeckana na komadiće
Pola vezice peršina, sitno nasjeckana
chilly papričica, sol, papar i maslinovo ulje


Kod ovog recepta svakako nisam koristila tradicionalnu metodu rada, ali to je doprinijelo okusu i pravilnom kuhanju svih sastojaka.
Prvo sam napravila umak. Dobro sam zagrijala duboku tavu i dodala malo ulja. Kada se ulje gotovo zadimilo, dodala sam ljuske kozica. Bez miješanja, ostavila sam da se dobro karameliziraju. Nemojte ih stalno miješati jer nećete dobiti onaj fini, karamelizirani sloj. No, dobro morate paziti što se događa, kako ljuske ne bi izgorjele, a umak dobio gorak okus. Kada se jedna strana karamelizira, malo promiješajte, kako bi se isto dogodilo i s ostalim stranama. Dodajte krupno nasjeckan luk, mrkvu i celer, češnjak te i njih pecite oko dvije do tri minute. Tada dodajte koncentrat rajčice. Dobro miješajte i kuhačom postružite sve komadiće, koji su se zalijepili za dno tave. Podlijte brandyem i pustite da skoro sasvim ispari. Dodajte i vino pa pustite da ispare dvije trećine. Tada podlijte temeljcem tako da ovaj u potpunosti prekrije ljuske. Dodajte timijan i lovorov list. Kuhajte na laganoj vatri oko dvadeset minuta. Umak procijedite kroz fino cjedilo.


Zagrijte duboku tavu i dodajte ulje. Vrlo kratko popržite kozice te lignjice i sipice (ne više od minute). Tek toliko da puste malo mirisa. Prebacite ih na tanjur pa u istu tavu dodajte sitno nasjeckani luk. U isto vrijeme dodajte i lisičarke. Sotirajte dvije minute, a zatim vratite kozice i lignjice. Promiješajte pa dodajte umak. Pustite da sve uzavre pa začinite chilliem, solju i paprom. Skinete s vatre, umiješajte nasjeckani peršin i prethodno skuhane linguine (al dente). Poslužite odmah.

nedjelja, 1. srpnja 2012.

Mišići, tetovaže i chilli

Evo, provela sam standardnu nedjelju. Jutarnji plac i kavica. Zatim, malo istraživačkog rada u kuhinji, što je rezultiralo fantastičnim curryem za ručak pa poslijepodnevni jogging.
Taman sam se vratila na vrijeme za finale europskog, nogometnog prvenstva. Da, istina je, volim i pratim nogomet. No, ja sam žensko od krvi i mesa pa Ramos, Casillas, Torres i Alonso svakako pomažu usmjeravanju moje pažnje na nogomet. O.k. ni Balotellievo povremeno skidanje dresa ne škodi.
Ipak, ima tu i slabih točaka. Ako još koji put stignem na izvođenje himni i Bufonov zanos, mogla bih već na samom startu odustati od gledanja tekme. Niti stavljanje špangica u kosu ne pomaže dojmu. He, he! Upravo je pao. Vjerojatno su mu Španjolci pustili himnu i zabili gol, dok je u patriotskom zanosu žmirio. Nije loša taktika.
No dobro, ja sam htjela o nečem drugom. Mi chefovi imamo jedan problem, a to je da ne stignemo redovito i pravilno jesti. Stalno smo u kuhinji i stalno nešto probamo. Sad kolač, sad paštetu, pa sirovu smjesu s jajima, pa nešto što mrzimo, onda opet nešto super. Niti se ne okrenemo, a pola je noći. Stalno smo jeli, a ništa nismo pojeli. Onda si naručimo pizzu i ubijemo se. Koma za organizam, koji je naučio na sve nešto fino i lagano. Kada se prisjetim tjedna na isteku, mogu reći da sam pojela jedan hamburger, nekoliko šnita pizze, nekoliko šnita kruha s Linoladom, dva tri čokoladna kolača i jedan od marelica. Sve to ne koristi zdravlju, a ni unutarnjoj sreći. Kako bih stala tome na kraj, ovoga tjedna sam otišla do frenda, nutricionista. Dogodilo se ono što sam i očekivala. Počeo je lagano nabrajati sve što ne smijem pa smo, vrlo skoro, završili na kavi i prešli na druge teme. Nisam ja plodno tlo za sve te nutricionističke fore. Radije ću dnevno provesti sat, dva na joggingu, nego li se odreći dobrog zalogaja. Osim toga, jogging u prepunom sportskom centru ima i neke druge prednosti. Upravo o tome smo i diskutirali. Dobar dio njegovih klijenata su sportaši, a s njima, kao i sa mnom, razgovara i o neprehrambenim temama. Tako, veći dio tih dečki je single. Iako su zgodni, zdravi i uspješni, ne mogu pronaći odgovarajuću partnericu. Sad on njih pita, da di je problem. Jel' treniraju previše pa ne stignu izlazit? Ma ne, kaže jedan. Izlazi on stalno i sve je puno zgodnih cura, ali nekako se neugodno osjeća. Svako malo uhvati neku kako odmjerava njegove mišiće i promatra tetovaže. Cure samo to zanima, niti jednu nije briga što on misli, kakav je zapravo...
O.k. malo sam ostala zatečena. Mislila sam da smo mi te, koje imaju taj problem. Doduše, ne s mišićima, nego s nekim drugim atributima, ali... Kad sam malo bolje razmislila, zaključila sam da je dečko u pravu. Sav moj jogging svodi se na napor, znoj i bolove i ne znam da li bih uopće izdržala tih osam i kusur  kilometara, da nemam što gledati. Mišići na biciklima, tetovaže na rolama, kapi znoja u trku... Zaboga, nemam vremena zastati i pitati kakvi su u duši. Iskreno, mislim da ni njih ne zanima kakve smo mi u duši. Staze oko jezera prepune su lijepih žena i djevojaka. Rekla bih da dečki imaju na što baciti oko, ali nedavno sam primijetila jednu anomaliju. Rijetki su oni, koji nas malo škicnu. Više škicaju jedni druge. Nije nam to baš neki kompliment, ali ne, nije ni ono što ste pomislili. Dečki samo odmjeravaju snage, uspoređuju mišiće i tetovaže i u tom silnom nadmetanju, zaborave obratiti pažnju na ono zbog čega se nadmeću. Ccccc, dečki, dečki... Zbrisat ćemo vam, sve. Jedini vjerni promatrači su oni ljenivci s pivskim trbuščićima iz prvoga reda Caffe bara Marion. Bojim se da se sve, ukupno, svodi na mrtvu trku. Bilo bi dobro da svi poradimo na tome i pitamo jedni druge kakvi smo u duši ;-)

Kalorije, koje sam danas trošila na jezeru, stvarno su bile vrijedne sve te muke na +35. Za prošlotjednog boravka u Londonu, na žalost, nisam stigla u nijedan indijski restoran, ali sam zato u jednom magazinu naišla na zanimljiv recept chefa Cirusa Todiwale. Kreirao je jedno od jela za kraljicu, na prvom ručku povodom njezinog dijamantnog jubileja. Recept sam malo preradila, ali osnovni okusi ostali su isti. Egzotični i svilenkasti.


MIRISNI CURRY S KOZICAMA
-za dvije osobe
160g basmati riže
naribana korica jedne limete
sok pola limete

1 velika žlica masla, ili ulja (meni je kod indijske kuhinje puno draže koristiti maslo – pročišćeni maslac)
1 glavica luka
2 zelene chilli papričice, očišćene od sjemenki i sitno nasjeckane
2 režnja češnjaka, naribana
1 komad đumbira, veličine oko 4cm, naribanog
1 mala žličica turmeriaca
1 mala žličica Madras currya
400ml kokosovog mlijeka
4 mahunice zelenog cardamoma
4 klinčića
1 maleni štapić cimeta
300g svježih kozica, očišćenih (nemojte kupovati smrznute gambere, to nema veze s okusom...)
sol


Skuhajte basmati rižu. U lončić stavite rižu i vodu u omjeru 1 : 2. Malo posolite i poklopite. Kuhajte dok riža ne upije svu vodu. Tada lončić maknite s vatre, dodajte koricu i sok limete, promiješajte pa poklopite i pustite da stoji dok ne skuhate curry.


Paralelno, na zagrijanu tavu dodajte maslo i luk. Kada luk postane staklast, dodajte češnjak, đumbir i chilli papričice pa nastavite miješati na laganoj vatri. U mirisnu smjesu dodajte turmeriac i curry te pržite tridesetak sekundi. Sve podlijte kokosovim mlijekom pa dodajte cardamom, klinčiće i cimet. Pustite da curry uzavre pa smanjite vatru i pustite ga, da se lagano krčka 4 – 5 minuta. Izbalansirajte slanost. Umiješajte kozice, maknite curry s vatre i pustite da poklopljen odsoji 3 – 4 minute. Ukoliko imate svježeg korijandra, umiješajte i njega.


Kombinacija mirisa i okusa je nevjerojatna.