Ich bin ein Berliner...

Fora mi je ufurat se u svakodnevicu mjesta u kojem, zapravo, ne živim. Ili se, barem, praviti da sam se ufurala. Volim promatrati i oponašati običaje lokalnog stanovništva, uklopiti se.

U Berlinu sam imala sjajnu priliku za uklapanje. Moja sestrična stanuje u središtu grada, u zgradi s početka 20. st, u pravom, građanskom stanu visokih stropova, dvokrilnih vrata i škripavih parketa. Njezina prostrana blagovaonica, s pogledom na berlinske krovove, prava je inspiracija za organiziranje društvenih večeri. Bila bi prava šteta ne upustiti se u tako nešto.

Još u pidžamama, uz mirisnu kavu, razradile smo “ratni“ plan. Prvo, subotnja tržnica, zatim muzeji i šetnja gradom, a u nedjelju navečer druženje uz laganu večeru.

Četvrt Schöneberg za mene je bila pravo otkriće. Izvan uobičajenih, turističkih ruta kao da je oživjela dekadenthe 1930-e. Odjednom sam se našla u prijeratnom, “Zbogom Berlinu“ Christophera Isherwooda. Tada je to bilo središte cabareta, a danas se tu nalaze otkačeni kafići, restorančići, galerije i maleni, privatni dućani.

Winterfeldmarkt mjesto je kamo mnogi Berlinčani, u subotnje jutro, navrate u nabavku i na šalicu vruće kave. Ovdje se mogu nabaviti lokalni proizvodi vrhunske kvalitete, ali ne manjka niti francuskih sireva, grčkih maslina ili provansalskih začina. Pravi raj za gurmane. Priznajem, iz opisa sam izostavila poneki štand s kineskom robom, danas standardom za svaku europsku tržnicu.

Šetnja tržnicom i zavirivanje u lokalne trgovine, probudila je u sestrični i meni glad. Ručak smo odlučile potražiti u slikovitoj, gotovo rustikalnoj četvrti južno od Rotes Rathaus, uz Mühlendammbrücke.

U skladu s lokacijom, i restoran je bio tradicionalan, a jelo izdašno i izuzetno ukusno:

sočni pureći odresci sa žara uz prepečene semmelknödeln i sotirane lisičarke sa špekom.

Ostatak subote i veći dio nedjelje bili su posvećeni beskrajnoj šetnji trgovima i alejama, obilascima muzeja. Nema ugodnije šetnje od one osunčanom Unter den Linden, ili uz rijeku Spree. Posebno su mi dragi mostovi, koji povezuju grad i Museum Insel. Vidjeti portret kraljice Nefertiti, Ištarina vrata ili žrtvenik iz Pergama predstavlja neprocjenjivo bogatstvo za srce i dušu. Meni je i sada sve u izmaglici, nestvarno, kao da se nije niti dogodilo. A, ipak je.

Uživala sam u promatranju mnogobrojnih šetača, istraživanju šarenih štandova, iskušavanju ulične hrane. Ušla sam u mnoge veže i dvorišta, poneku crkvu i aulu kazališta.

Boravak sam zaključila večerom, koju sam sama pripremila: rižoto od poriluka s jakobovom kapicom pečenom na tamnom maslacu i gratiniranim vongolama, odrezak tune glaziran soja sosom i salata od rukole.

Slijedilo je druženje uz čašu dobrog vina.

RIŽOTO OD PORILUKA S JAKOBOVOM KAPICOM PEČENOM NA TAMNOM MASLACU

-za dvije osobe

maslinovo ulje

1 glavica luka, sitno nasjeckan

2 poriluka (bijeli i svjetliji, zeleni dio), prepolovljeni po dužini i tanko nasjeckani

160g riže, Arborio ili Carneroli

200ml suhog, bijelog vina

pileći temeljac ili voda za podlijevanje

50g maslaca, narezan na kockice

30g ribanog parmezana

sol i bijeli papar

Na laganoj vatri omekšajte luk i polovicu jednog poriluka. Kada luk omekša, dodajte rižu i miješajte dok ne počne pucketati. Zalijte bijelim vinom i miješajte dok ne ishlapi. Dodajte ostatak poriluka. Zatim počnite dolijevati temeljac. Svaki puta tek toliko da prekrije rižu i tako dok rižoto ne bude kuhan. Neprestano miješajte. Na taj način potičete otpuštanje škroba, što rižoto čini kremastim. Začinite, ali blago, jer ćete na kraju dodavati i parmezan, koji je već slan. Riža treba biti kuhana al dente.

Maknite rižoto s vatre i, brzo miješajući, dodajte maslac i parmezan. Neka se sve iskombinira. Provjerite da li treba još začiniti.

2 jakobove kapice, očišćene

50g – 75g maslaca

sol i bijeli papar

Dobro zagrijte tavu, a zatim dodajte maslac. Kada je potpuno otopljen, položite jakobove kapice. Ne smanjujte vatru. Dodajte još maslaca i pustite da se zapjeni i potamni. Kapice pecite oko minutu s jedne strane pa još minutu s druge strane. Posolite i popaprite.

Stavite rižoto u tanjur, kapicu stavite na vrh i sve polijte s dvije žlice tamnog maslaca.

Restaurant 44, Berlin

Kada sam se, nakon prvog posjeta Berlinu, vratila kući, nikome nisam znala odgovoriti na jednostavno pitanje o tome kako mi se svidjelo. Dojmovi su, u najmanju ruku, bili šareni. Velik grad prepun elegantnih građanskih kuća s prijelaza 19. na 20. stoljeće, praznih, zapuštenih parcela, parkova velikih poput šuma, tmurnih nacističkih zgrada i još tmurnijih komunističkih blokova, fantastičnih građevina novog Berlina. Jednostavno, nisam mogla reći da mi se sviđa, niti da mi se ne sviđa. No, prošli vikend, hladan i osunčan, Berlin se pretvorio u mjesto kvalitetnog življenja. Barem, prema svim mojim mjerilima. Prije svega, gradom prevladava tolerancija prema drugom i drugačijem, strancima, suvremenim umjetnicima, prema novom. To je grad koji se pomirio s vlastitom prošlošću i okrenut je sadašnjem i onom, što tek treba biti. Čovjek diše punim plućima i osjeća se dobro, dok šeće prostranim, osunčanim alejama.

Na moju sliku o gradu su, vjerojatno, veliki utjecaj imali i domaćini, moja sestrična i njezin suprug. Odveli su me na sva važna turistička mjesta, ali i tamo, kamo samo Berlinčani idu. Teško da se cjelovita slika nekog mjestu može izgraditi bez pravih insidera.

Boravak u Berlinu započela sam u velikom stilu. Moji domaćini izveli su me u Restoran 44, Swissotela na elitnoj adresi, na Ku'dammu. Ambijent restorana je ugodan, a diskretna rasvjeta ga, u večernjim satima, čini i intimnim. Restoran je od kuhinje, u kojoj caruje naš head chef Danijel Kresović, odjeljen staklenom pregradom. Nije da gosti pomno gledaju predstavu, ali zgodno je povremeno baciti pogled.

Za večeru smo odabrali degustacijski menu od četiri slijeda, po izboru chefa kuhinje.

Izbor vina, uz svaki od slijedova, prepustili smo sommelieru, što je, naravno, bila mudra odluka. Njegova mašta i znanje “prošetali“ su nas Francuskom, Njemačkom i Italijom.

Naš chef, na sreću, nije se zadržao samo na četiri slijeda, nego je tu i tamo bilo još nekih sitnica.

Kako se radi o vrhunskom, francuskom restoranu, sve je počelo s kvalitetnim izborom kruha, popraćenim s dvije vrste ulja i maslaca. O ozbiljnosti jednog restorana, govori njegov kruh, koji, naravno, sam peče. Što je restoran bolji, u mogućnosti vam je ponuditi veći izbor kruha. 44 je ovdje u potpunosti zadovoljio.

Canapé se sastojao iz tri malena zalogaja, od kojih me posebno razveselila kuglica od confita (tehnika pripreme u masnoći) od shallot luka, punjena želeom od estragona.

Meni najdojmljiviji dio večere, bilo je hladno predjelo. Malena kuglica tatarskog bifteka, umotana u mrvice i spuštena u vrelo ulje na, samo, dvadesetak sekundi kako bi se izvana stvorila hrskava korica, a unutra ostala sirova, položena na “dekonstrukciju“ ruske juhe boršč. Sa strane je poslužena zanimljiva žličica ljuskica sušenog, korjenastog povrća. Odlična cjelina. Još i sada, u mislima, mogu prizvati taj okus i teksture.

Za boravka u Berlinu, uspjela sam zaključiti, kako su pastrva i Saibling, još jedna riba, vrlo slična pastrvi, (naziv nisam uspjela prevesti – pomozite), trenutno vrlo popularne. Na tragu toga,vrlo korektno izvedena, pastrva je bila poslužena kao toplo predjelo, na kremi od celera, uz redukciju aceto balsamica. Lepršavo i lijepo jelo.

Slijedila je poširana rolica Saiblinga, na avokadu i još nekoliko sitnica, kao što su umak od začinskog bilja, komadići dimljene pastrve, brioch, mikrosalata... Riba je bila odlična, ali mi se kombinacija s avokadom nije svidjela. Ja sam više zastupnik sezonskih i lokalnih namirnica. Prezentacija je, kao i u slučaju svih ostalih slijedova, bila prekrasna. Da ne kažem sexy.

Entrecote s korjenastim povrćem i pireom, za glavno jelo, bio je ozbiljan, dubokog okusa.

Kao što i izgleda, desert je bio razigran.

Restoran 44 karakteriziraju ugodna atmosfera, iznimno osoblje i usluga, vrhunski chef. Iz svega se može zaključiti, da chef Kresović teži Michellinovoj zvjezdici. Na temelju usporedbe s dugim restoranima s jednom zvjezdicom, mislim da ju i zaslužuje.

Bila je to večera nakon koje se čovjek osjeća sretno.

Aromaterapija krafnama

Uvijek mi je drago, kada se kućom širi miris toplih slastica. Posebno u hladno jutro. Nema bolje aromaterapije za dobro raspoloženje od mirisa krafni, briochea ili kolačića od đumbira i čokolade.

20g svježeg kvasca

250ml mlakog mlijeka (ne vrućeg)

2 jušne žlice šećera

4 žumanjka

1 prstohvat soli

30ml (dvije jušne žlice) suncokretovog ulja

30ml (dvije jušne žlice) kiselog vrhnja

15ml (jedna jušna žlica) ruma

350g glatkog brašna

1l suncokretovog ulja za prženje

Otopite kvasac u mlakom mlijeku, dodajte šećer i dvije žlice brašna. Prekrijte posudu krpom i ostavite na toplom, da kvasac proradi. Kada se pojave mjehurići, smjesa je spremna za daljnju obradu.

Pjenasto umutite žumanjke, sol i ulje te dodajte kiselo vrhnje, rum, preostalo brašno i smjesu sa kvascem. Čvrsto tucite, dok se ne pojave mjehurići.

Prekrijte posudu krpom i ostavite, oko sat vremena, na toplom, da se diže. Ja obično pećnicu zagrijem na 50°C, otvorim vratašca te na njih položim posudu.

Tijesto izvaljajte na debljinu od centimetar i pol te ga izrežite kružnim kalupom željene veličine. Krafne položite na krpu tako da ona strana, koja je bila dolje, sada bude okrenuta prema gore. Krafne zatim, drugom krpom, pokrijte. Ja ih obično posložim na vratašca od pećnice. Neka se dižu, dok im se volumen ne udvostruči.

Ugrijte ulje i krafne pecite na sljedeći način: Preokrenite krafnu, tako da je gornja strana ponovno okrenuta prema dolje i položite u ulje. Pecite u poklopljenoj posudi. Kada potamni, preokrenite i drugu stranu pecite u otklopljenoj posudi. Gotove krafne položite na papirnate ubruse, kako bi upili višak masnoće.

Meni su najdraže prazne krafne, ali vi ih možete napuniti marmeladom ili čokoladom. Stavite smjesu u slastičarsku vrećicu s uskim, izduženim nastavkom, probodite krafne sa strane i napunite. Pospite ih šećerom u prahu.

Naravno, ovo je mamin recept.

Sezona lova

Kroz život sam imala velik broj najdražih mjesta. To će potvrditi svatko tko me imalo poznaje. Puno putujem i svaki puta, iznova, zaljubljujem se u neko novo mjesto. Najčešće je to tržnica ili restoran, ili već neko drugo mjesto povezano s hranom. No, sa sigurnošću mogu tvrditi, da sam, do sada najdužu vezu ostvarila s londonskom Borough Market.

I ne samo meni, nego i većini ljubitelja hrane ona je jedno od najzanimljivijih mjesta u gradu, a tu je, na desnoj obali rijeke Thames, vjerojatno još od jedanaestog stoljeca. Nekada smještena na ulazu u grad, danas se nalazi u njegovom srcu, pored jedne od najprometnijih željezničkih stanica i nasuprot poslovnog carstva City.

Kao jedno od važnijih mjesta urbane cjeline, tržnica je pričala priče i priče su govorile o njoj. Bilo je to mjesto gdje su ljudi mijenjali robu za robu, robu za novac, izmjenjivali informacije, džeparili, bili izlagani na stupu srama, svjedočili pogubljenjima, prosjačili, ugovarali poslove, upoznavali ljude i robe iz egzotičnih krajeva. I danas je to mjesto egzotična izgleda, s egzotičnim tezgama i još egzotičnijim posjetiteljima, turistima iz cijeloga svijeta.

Elegantan ulaz, u stilu art deco, zbog širenja tržnice, danas se nalazi u njezinom središtu. Natkriva je izuzetno prometan, željeznički nadvožnjak. Svako malo, pri prolasku mnogobrojnih vlakova, sve se zatrese, što zimi uzrokuje neprestano kapanje kondenzirane vlage sa željezne konstrukcije, dok vjetar nemilosrdno puše između stupova nadvožnjaka. No, unatoč tim neugodnostima i pravom kaosu, koji izazivaju neuredno razbacane tezge i mnogobrojni kupci i šetači, Borough Market je najomiljenija tržnica u gradu. Otkad su počele kulinarske emisije na TV-u, a njihovi zvjezdani chefovi krenuli, baš, ovamo u nabavku, slijedile su ih i mase novopečenih gurmana, kuhara amatera i domaćica. U prostorima tržnice snimani su i filmovi Dnevnik Bridget Jones i Harry Potter, a njih su prvi slijedili turistički vodiči sa svojim grupama te mnogobrojni zaljubljenici u filmsku umjetnost.

Ja sam tu, prvi puta, zalutala sasvim slučajno. Bez ikakve namjere i plana naišla sam na raskoš mirisa i okusa iz cijele Europe i poneke azijske regije. Bile su tu njemačka tezga s mirisnim Bratwurstom, grčka s raznovrsnim maslinama, talijanske s prossuttom, Parmigiano Regianom, maslinovim uljima, nizozemska s primamljivim kolutima Edamera...

Ljubav je planula iznenada i nekontrolirano se proširila.

Više se nije mogla dogoditi slobodna londonska subota, a da ne prošećem duž Queen's Walk i Bankside do tržnice. Sama ili u društvu, svejedno. Cilj je uvijek bio jednak: ručak s nogu, a zatim čaša prosecca ljeti, a kuhanog vina zimi. Slijedila bi nabavka kod, ubrzo, poznatih prodavača. Dobar odnos razvio se s osobljem tezge s divljači i onima u ribarnici. Ali, posebna iskra frcnula je na francuskom štandu. Za to je bio zaslužan nevjerojatan izbor sireva i salama, pašteta, koji predstavljaju moju veliku slabost. Naravno, ta kombinacija bila bi besmislena bez kvalitetnog kruha i vina. Svega toga ima na Borough Market. I naravno, sušene rajčice u ulju kod Talijana. I kad tako krenem, zaključim da nema tezge na kojoj se ne bi pronašlo nešto po mom ukusu.

Borough Market, za mene, predstavlja i neiscrpan izvor inspiracije. Na nju ne treba dolaziti s popisom. Ona sama prodaje sebe, sama sastavlja popis. U stanju sam šetati satima i, u glavi, kombinirati ponuđene proizvode. Prvo odaberem glavnu zvijezdu, osnovnu namirnicu, a zatim kružim tržnicom dok joj ne pridružim najsavršeniju kombinaciju pratećih namirnica. I da ne bude zabune, ne treba mi toliko vremena jer nemam što odabrati. Ponuda kvalitetne robe je takva, da se neprestano kolebam između jarebice i tovljenog goluba, pilića iz Bressea i doverskog lista, crnih truba i vrganja, Rose Lautrec češnjaka...

Zima je, sezona lova, i ovom prilikom sam svoju inspiraciju pronašla u divljoj patki na štandu s divljači. Mallard je najraširenija vrsta divlje patka na sjevernoj polutci, a ujedno je i predak većine vrsta domaće patke. Obično teži oko kilograma, ali ja sam odabrala nešto manji primjerak. Uz nju ću poslužiti fondant od krumpira, sotirane lisičarke i pačji umak.

U ovom receptu neće biti zadanih mjera. Svatko sam određuje količinu onoga što kuha, a i okus je stvar osjećaja i osobnih preferenci. Tajna je u neprestanom provjeravanju okusa. Ono što kuhate, morate probati pri svakom koraku postupka.

PRSA DIVLJE PATKE POSLUŽENA S FONDANT KRUMPIROM, KREMOM OD CELERA, SOTIRANIM LISIČARKAMA I PAČJIM UMAKOM

-za jednu osobu

PATKA

1 malena divlja patka (mallard)

med

mljeveni cimet

mljeveni anis

mljeveni đumbir

maslinovo ulje

sol i papar

UMAK

maslinovo ulje

pačje kosti i komadići mesa s bataka

mirepoix (luk, mrkva, stabljika celera)

teleći temeljac

sol i papar

KREMA OD CELERA

1 manji korjen celera

mlijeko

voda

sol i bijeli papar

KRUMPIR FONDANT

1 oveći krumpir (najbolji su oni sorte Desiree ili King Edward)

maslo (pročišćeni maslac; velik broj ljudi misli da je riječ maslo sinonim za maslac, što je neispravno)

teleći temeljac

1 grančica timijana

1 režanj češnjak

sol i bijeli papar

SOTIRANE LISIČARKE

150g lisičarki

maslo

maslac

1 mali, sitno sjeckani luk (najbolje shallot)

sol i papar

peršin

Za krumpir fondant potrebno je pećnicu zagrijati na 150°C. Krumpir ogulite i uz pomoć kalupa-rezača oblikujte disk promjera 6cm i debljine 2cm. U tavi visokog ruba dobro zagrijte dvije velike žlice masla. Položite krumpir i kružite tavom da se krumpir ne zalijepi za dno. Kada jedna strana krumpira lagano požuti, okrenite ga na drugu stranu i ponovite. Niti na jednoj od strana ne smije se stvoriti hrskava korica,  kao kod prženog krumpira. Kada su obje strane potamnile, dodajte pileći temeljac do gornjeg ruba krumpira, ali ga ne smijete sasvim potopiti. U tekućinu dodajte soli, jedan zgnječeni režanj češnjaka u ljusci i grančicu timijana. Sve pokrijte kartušom od masnog papira i pustite da uzavri. Kada se to dogodi, odmah ga maknite s vatre i stavite u pečnicu. Neka se lagano kuha, dok ne omekša poput maslaca. Ne smije se raspadati. Izvadite iz pećnice i ostavite u tekućini u kojoj se kuhao.

Patki odstranite batke i škarama odrežite donji dio leđa, do sredine kralježnice. S odrezanih dijelova odstranite kožu te ih usitnite. U tavici dobro zagrijte ulje te karamelizirajte nasjeckano meso. Kada je karamelizirano, preselite ga u cjedilo. Na istoj tavi omekšajte mirepoix (nasjeckane mrkvu, luk i stabljiku celera). Kada omekša, vratite meso i dodajte temeljac, toliko da prekrije meso. Pustite da uzavri pa smanjite vatru. Neka se lagano krčka barem 45min. Kada se tekućina reducira za 2/3, procijedite kroz fino cjedilo i vratite na vatru dok ne postignete željenu gustoću umaka. Ukoliko je previše gust, dodajte temeljca. Poklopite i odložite na stranu.

Očišćeni celer narežite na kockice. Stavite ga u lončić, sasvim prekrijte mlijekom i vodom u omjeru 1 : 1 i pokrijte kartušom od papira za pečenje. Kuhajte na laganoj vatri dok sasvim ne omekša. Još vruć celer izmiksajte štapnim mikserom. Ukoliko je krema previše gusta dodajte toploga mlijeka, apreviše rijetku nastavite kuhati dok tekućina ne ispari. Stavite na stranu.

Zagrijte pećnicu na 180°C. Patku lagano nasolite i popaprite. Krila patke prepletite na leđima. Tako će patka biti stabilnija kada ju položite na leđa u namašćenu vatrostalnu posudu. Stavite patku u pećnicu. Vrijeme pečenja ovisit će o njezinoj veličina. Malenu patku, kakvu sam ja odabrala, treba peći oko 15 min. Patku od oko 1.5kg, između 25 i 30 min. Prsa trebaju biti srednje pečena, ružičasta. Ne brinite ako leđa patke izore, ona vam ne trebaju. Poslužuju se samo prsa.

Na vatri ugrijte med, cimet, anis i đumbir, te time, za vrijeme pečenja, svakih pet minuta, premazujte pačja prsa. Kada su prsa pečena, izvadite ih iz pečnice, pokrijte aluminijskom folijom i pustite da odleže 10min. Servirajte samo prsa.

Dok patka odležava, vratite krumpir na štednjak, kako bi se ugrijao. Pazite da ne uzavri i da se ne raspadne. Začinite i ugrijte kremu od celera. Ugrijte i pačji umak i začinite ga solju i paprom, te ostatkom začinjenog meda. Izbalansirajte okus.

Na tavici ugrijte malo masla i istovremeno dodajte sitno nasjeckani luk, maslac i lisičarke, koje ste ranije očistili i narezali. Gljive lagano sotirajte i na kraju začinite solju i paprom. Kada skinete s vatre, posipajte ih kosanim peršinom. Za ovaj recept koristite samo svježe lisičarke. Nikako smrznute. Ja, zapravo, nikada ne koristim smrznute jer lako poprime miris zamrzivača te imaju neugodan, gorkasti okus, koji ne vrijedi ničim prikrivati.

Možda vam se recept čini kompliciranim, ali nije. Namirnica je malo, a cilj je naglasiti njihove osnovne okuse. Ako pažljivo pratite postupak, uvidjet ćete da je sve gotovo za samo sat i pol, a radi se o fantastičnom svečanom obroku. Možda ga možete isprobati već ovog vikenda.

Ovaj tekst je trebao biti uvod u moj blog, ali iz razno raznih razloga morao je čekati. Zbog toga više nećete naći svježe lisičarke. Barem ne u Zagrebu. Isti recept možete isprobati s bukovačama. Pri njihovom sotiranju, tavica mora biti izuzetno vruća, kako gljive ne bi pustile vodu i kuhale se, umjesto peče.

Ludi od ljubavi

Kao što sam već ranije spomenula, svakoga jutra gledam sapunicu “Svi su ludi od ljubavi“ - “Tutti pazzi per amore“. Znam, sad su mnogi od vas zavrtjeli glavom u nevjerici. Ali, ja koja inace nemam strpljenja buljiti u besmislene serije, s ove ne mogu oka skinuti. Ludi Talijani! Glasni, nasmijani, opušteni, agresivni i emotivni. Gledati ih, pravi je užitak. No, tu su još dva privlačna elementa. Radnja se odvija u Rimu, a glavni likovi svako malo jedu špagete.

Tako već od ranog jutra razmišljam o špagetima, rajčicama i Parmezanu. Kombiniram ih u mislima, dok ne dođem do odobitne kombinacije za ručak.

Iako sam specijalizirala francusku, klasičnu kuhinju, ne mogu odoljeti talijanskoj. Ne mogu odabrati koja mi je draža. Volim obje, istovremeno.

Francuska je sofisticirana, zavodljiva, klasično lijepa, tehnički savršena. Kada jedeš francusko jelo, razmišljaš o kombinaciji okusa, kontrastima i komplementima, teksturama. Uživaš otkrivajući.

Talijanska kuhinja je nametljiva, strasna, njezina ljepota je sirova. Nakon prvog zalogaja, navališ na jelo poput gladne zvijeri, gutaš mrmljajući, a razmišljaš tek kada je sve gotovo.

Takav je i Rim, uvijek zavodljiv. Ljeti se ta zavodljivost podrazumijeva, a zimi je prigušena. Osjeti se kako pulsira zamotana u kapute, zatvorena iza vrata osteria, skrivena sivim oblacima. Tik prije sutona, oblaci se raziđu, purpur i zlato obliju tisuće godina, a onda sve utone u dubine indiga. Tada znaš da si zaveden i čekaš ljeto i sve što ono obećava. Toplo sunce na koži, dok ispijaš cappuccino na nekoj od piazza, ljepljive prste od rastopljenog sladoleda, limoncello nakon rajčice i bosiljka. U prolazu ukradeni crni pogled.

ŠPAGETI S MESNIM OKRUGLICAMA

-za dvije osobe

200g suhih špageta

OKRUGLICE

maslinovo ulje

pola glavice luka, sitno nasjeckanog

250g malo masnijeg, mljevenog, junećeg mesa

2 šnite bijelog, nekoliko dana starog (ne suhog) kruha, samljevenog u krupnije mrvice

1 malo jaje

1 jušna žlica Dijon senfa

1 čajna žličica origana

sol, crni papar

Stavite meso u posudu, dodajte senf, origano, sol, papar i jaje. Na maslinovom ulju omekšajte i zažutite luk te ga dodajte mesu. Dodajte i mrvice. Smjesu dobro izmješajte rukama dok se ne poveže. Dlanovima oblikujte okruglice. Svaka bi trebala biti veličine dva zalogaja. Trebalo bi ispasti oko 12 komada. Okruglice stavite u posudu s uljem i protresite, tako da svaka ostane u cijelosti nauljena.

UMAK

maslinovo ulje

pola glavice luka, sitno nasjeckanog

2 režnja češnjaka, sitno nasjeckanog

1 mala žličica nasjeckanog svježeg ili sušenog chillija

1 velika žlica koncentrata rajčice

2 velike žlice aceto balsamico

10-ak listova bosiljka

500g pasate ili pelata (zimi), zrele rajčice (ljeti)

200ml vode

sol i papar

Na maslinovom ulju omekšajte luk. Dodajte češnjak i chilli i pirjajte dok ne počnu dobivati boju, zatim dodajte koncentrat rajčice, dodajte aceto balsamico i pasatu. Nasjeckajte lišće bosiljka na trakice i polovicu ubacite u umak. Drugu polovicu sačuvajte do kraja postupka. Dolijte i vodu. Kad umak uzavri, smanjite vatru na najlaganije i pustite da lagano krčka.

Stavite kuhati lonac posoljene vode za špagete. Kada voda uzavri ubacite špagete. Pazite da se ne prekuhaju. Trebaju ostati “al dente“.

Na dobro ugrijanoj tavi ispecite mesne okruglice. Okrećite ih, tako da se ravnomjerno ispeku sa svih strana. Treba ih peći oko deset minuta. Prepolovite jednu, da vidite da li je cijela pečena. Ukoliko više nema ružičastog mesa, okruglice su spremne za ubacivanje u umak. Neka se tu krčkaju još pet minuta. Na kraju, umak začinite solju i paprom.

Ocijeđenu tjesteninu stavite na tanjur, prelijte umakom, posložite okruglice, dodajte malo svježeg bosiljka i pospite ribanim Parmezanom.

Zbog žurbe, ovog puta sam, koristila suhu tjesteninu. Već u idućem receptu pripremit ću svježu, jer okus je neusporediv.

Vrtićka trauma

Jutros je stao snijeg, a sunce obasjalo Zagreb. Nakon jutarnje sapunice, “Svi su ludi od ljubavi“, spremila sam se u grad.

Satima sam, škljocajući fotoaparatom, obilazila omiljene ulice i trgove. Stvarno satima. Dva puta sam i predahnula, uz kuhano vino. Morala sam se oporaviti od toga što mi je snijeg s krovova, jednom za ozbiljno i tri puta skoro, pao na glavu. A, i unatoč visokoj temperaturi od -1°C, poprilično sam se smrznula.

Sad se sigurno pitate otkuda mi toliko slobodnog vremena. Paaaa, baš sam se našla između dva posla. Ne izmotavam se. Imam posao, ali još nisam počela raditi ;-)

Vratimo se prvotnoj temi, hladnoći. Nakon duge, zimske šetnje, ništa ne godi bolje od tople juhice.

JUHA OD PORILUKA I KRUMPIRA S POŠIRANIM JAJETOM

Ako ste sada napravili facu i zaključili, da dalje nećete čitati, onda sam sigurna, da spadate u skupinu hrvatskih građana, koji i danas osjećaju posljedice traume zvane “vrtićki čušpajz od poriluka“. Mogu vam samo reći, da se danas to neće promijeniti.  

Samo ću s vama podijeliti jedan jednostavan i ukusan recept, a nekom drugom prilikom ću se baciti na zagovaranje konzumacije poriluka, meni najdražeg zimskog povrća. Bit će prilike...

JUHA

30ml (dvije jušne žlice) maslinovog ulja

50g maslaca

1 manja glavica luka, sitno nasjeckana

3 poriluka, nasjeckana na tanke kolutiće (bijeli i svjetlo zeleni dio)

2 krumpira, nasjeckana na sitne kockice

pileći temeljac (vod ako ga nemate)

sol i papar

Na ulju i maslacu pirjajte luk dok ne omekša. Dodajte poriluk i ponovite postupak. Ukoliko primijetite da poriluk počinje smeđiti, dodajte još maslaca. Dodajte i krumpir te sve pirjajte oko dvije minute. Ulijte pileći temeljac tako da u potpunosti prekrije sastojke. Kuhajte na laganoj vatri, dok krumpir u potpunosti ne omekša. Dok je juha još vruća, sve izmiksajte štapnim mikserom. Začinite solju i paprom. Ukoliko vam je juha previše gusta, razrijedite je dodavanjem temeljca ili vode. U slučaju da je juha rijetka, nastavite je kuhati, dok se ne reducira na željenu gustoću.

POŠIRANO JAJE

1 jaje

voda

15g (jedna jušna žlica) soli

30ml (dvije jušne žlice) vinskog octa

Zagrijte posoljenu vodu na oko 80 stupnjeva. Naravno da nećete mjeriti temperaturu vode. Bitno je da voda ne vri, ali da se kreće, da su se pojavili mjehurići. Tada dodajte ocat. Žlicom možete malo uzburkati vodu, ali ne jako, da se jaje ne raziđe. Razbijte jaje i lagano ga spustite u vodu. Past će na dno, ali ga nemojte tamo ostaviti. Žlicom ponovno malo pokrenite vodu, neka se jaje giba. Kuhajte ga tri minute. Ni sekundu više! Izvadite ga na krpu.

Juhu servirajte u tanjur, a jaje položite u sredinu. Dekorirajte sitno nasjeckanim vlascem ili koprom.