Odmah ću se nadovezati na jučerašnji post, jer kad rođendanska proslava završi i kada sve pospremite i razmotate sve poklone, još uvijek nije gotovo. Tek tada ste u igri. Morate znati, da djeca danas imaju buran društveni život. Puno burniji, nego li je bio onaj naš.
Uskoro će počet stizati pozivnice gostiju, koji su bili na proslavi vašeg djeteta. Svih, onih trideset, a često i pokoja više. Jedna moja prijateljica ima troje djece. To je da vam se zavrti u glavi. Ona i njezin muž provode vikende razvozeći djecu po rođendanskim proslavama. Ponekad su to i dvije proslave dnevno. I to po djetetu, jer naravno sin i kćer nisu uvijek pozvani na iste proslave. Naime, svatko ima svoj krug prijatelja. Ukoliko želite da vaše dijete bude popularno i ponovno pozvano na iduću proslavu, na rođendan ne možete doći praznih ruku. Zamislite troška! Moja frendica je izračunala, da ju to mjesečno, u prosijeku, košta 1400,00kn. I to, ako u obzir uzmete i poklone koje ste samo premotali i proslijedili dalje. Aha, i to se radi. Nećemo se sada praviti fini. Samo treba voditi dobru evidenciju, tko vam je što poklonio, da se ne za.....
I tako, godina se zarotira i red ponovno dođe na vas, a vaše najslađe je nezadovoljno jer je Luka imao rođendan na bazenu, a on nema. Možda i nije teško objasniti da je Perin rođendan u srpnju i da se tada može na bazen, ali treba ga nadmašiti, jer roštilj više nije dostatan. Onda vi rezervirate ZOO i čuvar vas vodi između žvotinjskih nastambi pa svi papaju tortu i diraju ježeka po bodljama. Lukina i Perina mama se za to vrijeme preznojavaju... I neka!
Sada ću se dotaknuti one manje uspješne torte od prošlog vikenda. Bila je na kat i opasno se ljuljala, tako da sam ostala zaprepaštena kada je u komadu stigla od kuhinje do jezera i mjesta proslave.
Zamislila sam je kao dva koluta sira, koje nagrizaju mošeki. Izlaze i ulaze u njegove velike rupe. Mišeke nisam imala vremena sama raditi pa ih je valjalo kupiti. Već tu je sve krenulo nizbrdo. Prvo nisam mogla pronaći trgovinu s dekoracijama, a kada sam je i našla, bila je to neka po uzoru na one iz 1975. Nešto čudno su mi prodali pod mišeke. Još je čudnije da sam ja to pop... Vjerojatno iste spodobe prodaju i kao medeke, zečeke i već ono što ljudi traže. Ah...
Onda sam napravila premalo ganage-a od bijele čokolade pa sam odlučila da će samo gornji kat glumiti kolut sira. Onda se ganage nije stisnuo kak sam ja htjela...
Doživjela sam nekoliko živčanih slomova. Onako, prvi u pola dva u noći, drugi iduće jutro oko osam, a onda sam postala totalno cool.
Sada vam neću dati recept za tu tortu, jer ju prvo moram usavršiti. Sve sam radila od oka pa mi je bad u receptu napisati: u mousse od bijele čokolade stavite želatine, onak, kak vam se čini da je dosta...
Do idućeg kruga ću se skockati pa će i torta biti bolja od Lukine ili Perine. Mora!
Ipak, dijelim s vama fotke, kako bih vam pokazala, da nisam savršena, da sam samo čovjek od krvi i mesa ;-)
I pokojeg živca...
Ah da, torta je, unatoč svemu, konzumirana.
Nema komentara:
Objavi komentar