Laksa

Znate ono, kada kupite parfem ili, recimo, mirisnu svijeću, a ona miriše tako da biste ju najrađe pojeli? Svatko od nas ima mirise kojima ne može odoljeti. Moji su limeta, limunska trava, menta, bosiljak i smokva. Nema čarobnijih. Svježi su, opuštajući i raskošni. Osim što ih volim u parfemima, ne mogu im odoljeti niti u hrani. Otuda moja zaljubljenost u kuhinju jugoistočne Azije. Ne znam što mi je draže, neodoljivi mirisi, koji se šire kućom dok iščekujem obrok ili prvi, raskošni zalogaj.

Mirisna zdjelica lakse objedinjuje svu čaroliju Azije.

LAKSA S KOZICAMA

-za dvije osobe

PASTA ZA LAKSU

1 jušna žlica sjemenki korijandra (ili mljevenog korijandra)

1 jušna žlica mljevenog turmerijaka

2 crvene chilli papričice (bez koštica)

1 zelena chilli papričica (bez koštica)

5cm dugačak komad đumbira, narezan ili nariban

2 stabljike limunske trave, sitno nasjeckane

4 glavice ljutike, narezana na manje komade (ako nemate, može i velika glavica luka)

4 režnja češnjaka, prepolovljena

1 velika žlica sušenih račića ili paste od račića

JUHA

obično biljno ulje

ljuske kozica

1 grančica bosiljka

1 stabljika limunske trave

750ml pilećeg temeljca (ili vode ako nemate)

400ml kokosovog mlijeka)

1 limeta

1 žličica sezamovog ulja

grančica malajske mente (može i naša obična)

DODACI

200g rižinih vermicella (tankih rezanaca)

4 mlada luka, narezana na kolutiće

dvije šalice klica mungo graha

200g velikih kozica

Dodajući jedan po jedan sastojak, u mužar napravite ujednačenu pastu za laksu. Pazite da sve sastojke dobro usitnite. Možete ih izmiksati i u multipraktiku, ali neće biti zabavno kao s mužarom.

Očistite kozice.

Dobro zagrijte tavu i dodajte ulje. Popržite ljuske kozica tako da aromatiziraju ulje. To će vam dobro doći ukoliko nemate sušenih račića ili paste od račića. Pazite da ne izgore. Uklonite ih s ulja, a zatim kratko popržite repove posoljenih kozica. Stavite ih na stranu.

Na aromatizirano ulje dodajte pastu za laksu i pržite ju oko pet minuta, dok se ne oslobode mirisi začina. Tada dodajte grančicu bosiljka i stabljiku limunske trave, prethodno istučenu i svezanu u čvor. Pržite još minutu ili dvije. Dodajte temeljac i pustite da uzavre. Ulijte kokosovo mlijeko. Smanjite vatru i neka se lagano krčka oko 20min. Kuhačom dobro ostružite dno kako biste u juhu unijeli što više okusa. Na kraju izbalansirajte okus solju i sokom limete te ubacite repove kozica. Kada juhu maknete sa štednjaka dodajte žličicu sezamovog ulja i sitno nasjeckanu mentu.

Dok se juha kuha, uzavrite lonac slane vode i na dvije minute ubacite rižine vermicelle. Odmah ih ohladite hladnom vodom i ocijedite.

U zdjelice složite vermicelle, mladi luk i klice graha te sve zalijte vrućom juhom. Servirajte odmah.

Dobili ste mirisnu zdjelu istinske comfort food.

Kesten i čokolada

S obzirom na vanjskih 17°C znam da je teško usredotočiti se na kasnojesenske i zimske recepte. No, postoji jedan okus, koji me odmah teleportira u rani zimski sumrak, u naslonjač pored tople peći, gdje osluškujem huk zimskoga vjetra i iščekujem prve pahulje. U iščekivanju toga trenutka, koji je, možda, još mjesecima daleko odlučila sam napraviti tortu od kestena i čokolade i s prijateljima podijeliti taj bogati okus prisnosti, dijeljenja i spokoja. Okus zime.

TORTA OD KESTENA I ČOKOLADE

-za kalup od 25cm

TIJESTO

3 jajeta

70g šećera

45g glatkog brašna

40g kakaa + još malo za posipanje

60g rastopljenog maslaca + još malo za premazivanje kalupa

Zagrijte pećnicu na 180°C. Premažite kalup maslacem i obložite ga masnim papirom.

U jednoj posudi pomiješajte prosijano brašno i kakao. Pjenasto izmutite jaja i šećer te u njih pažljivo umiješajte mješavinu brašna i kakaa. Na kraju dodajte otopljeni maslac. Sve pažljivo iskombinirajte kako biste dobili jednoličnu smjesu pa ulijte u kalup. Pecite 10 minuta. Biskvit ohladite bez da ga vadite iz kalupa.

KREMA

420g kesten pirea

200g čokolade 70% kakaa

200g čokolade 50% kakaa

600ml slatkoga vrhnja

30ml brandya

Mikserom izmiješajte kesten pire u glatku smjesu.

Na pari otopite čokoladu. Pazite da se ne pregrije. U otopljenu čokoladu ulijte 300ml slatkog vrhnja i miješajte dok ne dobijete jednoličnu smjesu. Ulijte ju u kesten pire i miješajte dok se i ova smjesa ne ujednači. U posebnoj posudi lagano izmutite brandy i slatko vrhnje. Ne smije biti jako čvrsto. Umiješajte u smjesu kesten pirea i čokolade. Izlijte u kalup s biskvitom. Malo protresite kako bi se površina torte izravnala.

Smjestite tortu u zamrzivač na tri sata, a zatim ju preselite u hladnjak na još četiri sata. Prije serviranja tortu pospite kakaom.

Umjesto volim te

Sjećam se kako je mama, dok sam još bila klinka, znala nazvati s posla ne bi li se uvjerila, da sam  ručala. Ili, kako bi me, nakon povratka iz vrtića, ispitivala što sam tamo jela i jesam li dovoljno jela. Za vrijeme ljetovanja u dječjem odmaralištu, morala sam je redovito zvati iz telefonske govornice i do najsitnijeg detalja nabrajati i opisivati hranu, koja nam je tamo posluživana.  

Imala sam sreću odrastati uz obje bake. Jedna je živjela na selu i kod nje sam često provodila ljetne i zimske praznike. Kada bih se, nakon nekoliko mjeseci izbivanja, pojavila u njezinom dvorištu, baka bi me dobro odmjerila i pomalo grubo isprepipala, a onda prijekorno pogledala roditelje. “Slabo te hrane“ samo bi promrmljala. Uslijedio bi tjedan špeka, vrhnja, palente, pečenih pilića, orehnjače i makovnjače. Na odlasku bi nam spakirala jaja, brašna, pilića i kolača. “Da ne usfali“ rekla bi.  

Druga baka je živjela u istoj ulici kao i mi. Ne bi prošao niti dan, a da se na vratima ne bi pojavila s nekakvom zdjelicom, rajnglicom ili tanjurom. Naravno, uvijek su bili puni. Mamin zadatak bio bi to podgrijati i nahraniti djecu. Nije bilo veće uvrede i tragedije, od one kada bi idućeg dana baka došla po svoju rajnglicu i otkrila da je još uvijek puna. Uslijedila bi prepirka s mamom na temu koja bolje kuha i čiji je zadatak hraniti obitelj. Baka bi uvijek bila pobjednica i nedjeljom se ručalo kod nje. Ponekad mama ne bi došla, jer se durila, ali ne bi se usudila za bakin stol ne poslati seku i mene.

Dok ovako s vama dijelim svoja sjećanja, bilo bi više nego fer iznijeti jedan sitan detalj. Oduvijek sam bila najokruglije dijete u familiji i stvarno me nije trebalo tjerat jesti. Pa zašto onda sva ta briga, pitate se. To je samo bio način na koji su mi te žene govorile da me vole. Dio je to naše mediteranske kulture i sigurna sam, da su i vama vaše majke i bake na isti način izražavale ljubav. I još uvijek je izražavaju. Mislim da ni danas, u mom krugu prijatelja, nema onih koji nedjeljom ne ručaju kod mame.

Ja sam vjerojatno iznimka, ali bio je popriličan napor izboriti pravo kuhanja nedjeljnog, obiteljskog ručka. Da nemam i službeno papir i srebrnu medalju, koji dokazuju da sam chef, bojim se da mama nikada ne bi popustila.

Za mene je iznimna privilegija imat priliku obitelji, prijateljima i partnerima hranom izražavati ljubav.   

I još jedna sitnica za kraj. Baka bi uvijek prvo napunila didn tanjur. I ma koliko on protestirao i zahtijevao da batak sa zabatkom bude dodijeljen unučadi, baka je znala da mu je to najdraži dio pileta i nije postojala ta sila, koja bi je spriječila da mu na tanjur stavi baš ono što voli.

Svi smo dobro znali, da baka najviše voli didu.  

VEPAR NA SAFT SA ŠPECLIMA (schpetzle)

-za 6 osoba

VEPAR

1.5kg veprova mesa bez kostiju, od vrata i plećke

2 glavice luka, narezan na četvrtine

2 manje mrkve, narezane na veće kolutove

2 stabljike celera, narezane na više dijelova

3 lista lovora

5 grančica timijana

desetak zrna crnog papra, zdrobljena

desetak zrna borovice, zdrobljena

4 velike žlice Dijon senfa

½l crnog vina + 2dcl

1l pilećeg temeljca (ili vode)

sol

malo ulja

Narežite meso na veće komade, nasolite i marinirajte (oko 12h) u marinadi od luka, mrkve, celera, lovora, timijana, crnog papra, borovica, senfa i ½ l vina.

Zagrijte pećnicu na 150°C.

Izvadite meso iz marinade i posušite ga na papirnatim krpama. Jako zagrijte tavu i na malo ulja zapecite meso sa svih strana. U gusenu posudu ubacite meso i marinadu. Tavu u kojoj ste pekli meso, dok je još na štednjaku, podlijte s 2dcl vina i dobro postružite dno, kako biste pokupili sve ukusne, karamelizirane komadiće. I to izlijte u posudu s mesom. Poklopite i stavite u pećnicu na 4 sata.

Kada je meso gotovo i raspada se, odstranite komadiće povrća i začinskih trava te ga, zajedno s umakom prebacite u tavu. Reducirajte umak ukoliko je to potrebno.

SCHPETZLE

650g glatkog brašna

9 jaja

200 – 250ml sirutke ili mlijeka

10g soli

malo papra

maslac

Izmiješajte brašno, sol i papar te postepeno umiješajte izmućena jaja. Miješajući dodajte i sirutku. Smjesa mora biti gusta, ali još uvijek tekuća. Neka u hladnjaku odstoji oko pola sata.

Uzavrite lonac umjereno slane vode.

Kroz sito s rupama promjera ½ - 1cm postepeno propustite smjesu u kipuću vodu. Čim schpetzle isplivaju na površinu pokupite ih mrežicom i odmah ohladite u ledenoj vodi. Ponavljajte postupak, dok svo tijesto nije kuhano. Ocijedite ga.

Dobro ugrijte tavu pa na malo ulja i maslacu zapecite schpetzle, dok dio njih ne postane hrskav i lagane smeđe boje.

Na dno dubokog tanjura položite schpetzle, na njih dodajte maeso i umak pa sve pospite ribanim parmezanom. Uz ovo jelo poslužila sam i salatu od crvenog kupusa s orasima.

Inspiracija

Za svakog chefa ili kuhara amatera cjeloživotno učenje, istraživanje, traženje inspiracije od velike je važnosti.

Možda smo se rodili s određenim talentom, ali ako ga ne razvijamo, ostat ćemo onaj ili ona sa žicom za kuhanje, koji nije dovoljno radio. Ima jedna stvar, koju sam primijetila kod velikog broja hrvatskih chefova, zapravo samo dvojica su iznimke. Hrvatski chefovi misle, da je korištenje tuđih kuharica sramotno, da je to znak nesposobnosti i da pod svaku cijenu moraju biti originalni. Poznavajući hrvatske kulinarske udžbenike i uvjete, koje pružaju ugostiteljske škole, istinski sam zaprepaštena. Ne da mladi chefovi s tim temeljima ne mogu razvijati svoju originalnost, nego ne poznaju niti osnove klasične kuhinje. Jednostavno nemaju od kuda krenuti. Ako još uzmete u obzir i financijsku situaciju mnogih, koja im ne omogućuje putovanja svijetom i posjete vrhunskim restoranima, bez stručne literature i interneta... Niti ne želim završiti prethodnu rečenicu.

Jedan je Escoffier, jedan Bocuse, jedan Adrià. I svi oni su prvo učili i teško radili, kako bi razvili svoj nevjerojatan talent i preobrazili kuhinju svoga vremena. Mi nismo kao oni i moramo se s time pomiriti. Ispravak, nas 99.9999 nije kao oni.

Zato, surfajte internetom, kupujte kuharice, gledajte kulinarske emisije, ali budite i oprezni pri izboru. Nije sramota učiti od drugih. Možda u nekima ne otkrijete ništa, ali vas druge mogu inspirirati. U uredu jednog od najutjecajnijih chefova današnjice, vidjela sam policu s kuharicama. I to ne njegovima, kako bi ih dijelio prijateljima na poklon, nego probranu zbirku klasika, ali i kuharica njegovih kolega. Nije tu bilo svega i svačega, bile su to stvari, koje nadopunjuju njegov stil i odgovaraju karakteru njegove kuhinje. Bez obzira na te kuharice, njegova jela su originalna i kao takva prepoznata na londonskoj kulinarskoj sceni, ali i San Pellegrinovoj listi.

Znači, recepte ne morate u potpunosti reproducirate, ali nikada ne znate, kada će neki detalj zaokupiti vašu pažnju. Može to biti kombinacija okusa, neka tehnika, ideja.

Za primjer ću uzeti kuharicu Nome, kopenhagenškog restorana Renéa Redzepia. U prvi mah pomislila sam, da od nje neću imati puno koristi. Radi se o kuhinji koja se temelji isključivo na lokalnim i sezonskim namirnicama, znači skandinavskim. Zaključak je bio, da ništa od toga ne mogu nabaviti, niti pripremiti jela iz kuharice. Ipak, samo promatranje fotografija gotovih jela, pridonijelo je razvoju mog osjećaja za prezentaciju hrane. Čini vam se nevažno? Pokušajte složiti lijep tanjur.

Nekoga je, možda, inspirirala filozofija Nome. Hoću reći, neka kuharica može izvršiti popriličan utjecaj na vas, a da pri tom nikada niste niti pokušali pripremiti neko jelo iz nje.

Pišući o kuharicama, ne moram niti naglašavati, da ne govorim o onima koje za 5kn, možete na kiosku kupiti uz novine.

Danas su neke kuharice prava umjetnička djela. Pogledajte samo njihov dizajn i vrhunsku fotografiju. Nemoguće je da ih ne poželite na svojim policama.

Putovanje na egzotično mjesto

Moja obitelj i zagrebački prijatelji rijetko su, ili nisu uopće, imali priliku probati indijsku kuhinju. Razlog tomu je, vjerojatno, nepostojanje indijskog restorana u Zagrebu. Onaj jedan neću niti spominjati, jer s obzirom na higijenske standarde... ne spada u ovu priču. Uopće mi je žao, da sam ga morala spomenuti, ali bilo je potrebno za razumijevanje teksta. Taj restoran je bio jedan od razlog mog zazora prema ostalim indijskim restoranima. I, iako sam putovala na sve strane svijeta i imala priliku jesti u indijskim restoranima, uvijek sam ih nekako uspijevala zaobići. Možete li zamisliti osobu, koja je u Londonu bila barem tridesetak puta, a niti jednom nije jela indijsku hranu? Ni ja. Danas, kada indijsko kuham barem jednom na tjedan, ne mogu shvatiti kako sam si nekada mogla uskraćivati te čarobne okuse. No, na sreću, to se promijenilo.

Sve je počelo već prvoga vikenda nakon useljenja u moj novi dom u četvrti Oakwood. Nešto sam čitala u svojoj sobi, kada se kućom proširio apsolutno nevjerojatan, meni potpuno egzotičan miris. Morala sam sići u kuhinju i vidjeti što se događa. Veerpal, jedna od mojih cimerica, upravo je započinjala kuhanje currya. Ugrijani đumbir, kumin, korijandar i turmeriak otpuštali su svoj zavodljivi miris. Bilo mi je neugodno priznati, da nikada nisam kušala indijsku hranu, ali odlučila sam pošto poto riješiti taj nedostatak. Otišla sam do, navodno, najboljeg mjesta za indijsku hranu, Brick Lane, i bez ičije pomoći odabrala svoj prvi indijski obrok. Wow! Znala sam da želim još.

Od toga trenutka, bez da je toga bila svjesna, špijunirala sam Veerpal. Pažljivo sam “snimala“ što radi. Samo bih, tu i tamo, postavila neko pitanje. Onako, usput. Još jedan od ukućana, Michael, bio je totalno zaljubljen u indijsku kuhinju. Ni njemu nisam spomenula, da je to nešto o čemu nemam pojma, ali mi nije promaklo, potajno, uz njega, naučiti peći chappatis, indijski beskvasni kruh.

Tek sam se kasnije otvorila Puji, kolegici kuharici, koja me je onda uzela pod svoje. Povela me na turu po indijskim restoranima, a povremeno bi me uputila i u tajne indijske kuhinje.

Zahvaljujući Puji, Veerpal i Michaelu, danas su indijski obroci prirodna stvar za mojim stolom. Moja obitelj je već dobro upoznata s njima, ali prijateljice sam iznenadila tek prošlog vikenda. Posebno Dariju, koja me jednom posjetila u Londonu i molila da ju odvedem u indijski restoran, a ja sam to odbila zbog svojih nerazumnih predrasuda. Naravno, nikada mi to ne propusti predbaciti, ali iskupljenje je dobro prošlo. Danas ću s vama podijeliti jedan od mojih najdražih recepata. Onaj za Rogan Josh, aromatično jelo od janjećeg ili ovčjeg mesa, karakteristično za područje Kašmira.

Kada kuhate jela iz drugih kultura i podneblja, često će vam se dogoditi da vam nedostaje barem dio sastojaka. Nemojte očajavati jer rješenja ima, a u slučaju mojih recepata, uvijek ću vam udijeliti savjet ili ponuditi alternativu.

Kod ovog recepta koristim janjetinu, jer je jelo prije kuhano (malo sam nestrpljiva). Najdraže mi je meso plećke i vrata. Bilo bi dobro koristiti svježe rajčice, ali s obzirom na trenutno godišnje doba, vrlo dobra zamjena će biti salsa, koju ste krajem ljeta ukuhali vi ili, kao u mom slučaju, mama. Nitko nije bio vrijedan? Kupite pelate, ali okus neće biti onako pun kako bi mogao biti.

Ukoliko vam se ne da pročišćavati maslac, koristite ulje suncokreta. Sve ostale sastojke moguće je nabaviti u našim trgovinama.

S chilliem oprezno. Prilagodite količine vlastitom ukusu i odstranite koštice.

Nikako ne propustite na kraju, u jelo, dodati svježe lišće korijandra. Ono je ključno za putovanje na novo i egzotično mjesto.

ROGAN JOSH

-za dvije osobe

300g janjećeg mesa narezanog na kockice

4 žlice masla (pročišćenog maslaca) ili suncokretovo ulje

2 luka, narezana na tanke šnite

4 zelene chilli papričice, sitno nasjeckane

3 velike rajčice (blanširane, odstranjena koža i koštice) ili 250g salse ili konzerva pelata

4 cm dugačak komad đumbira, nariban

6 crvenih chilli papričica

6 režnjeva češnjaka

1 jušna žlica sjemenki korijandra

1 jušna žlica turmerijaka

1 jušna žlica sjemenki kumina

1 šalica jogurta ili kiselog vrhnja

prstohvat šafrana razmočen u malo mlake vode

1 jušna žlica garam masale

šaka indijskih oraščića

vezica svježeg korijandra

U mužaru napravite pastu od đumbira, crvenih chilli papričica, češnjaka, sjemenki korijandra i kumina, turmerijaka.

Šafran namočite u toploj vodi.

Na jako vrućoj tavi, na malo masla popržite janjetinu. Stavite na stranu.

Smanjite vatru (pazite da komadići mesa, koji su otpali, ne izgore) te dodajte preostalo maslo, luk, zeleni chilli i rajčice. Pirjajte dok sve ne potamni, lagano posmeđi, a maslo se počne razdvajati. Tada dodajte pastu i pirjajte još tri minute. Dodajte meso i prekrijte vodom. Neka se kuha na laganoj vatri dok meso ne omekša. Dodajte šalicu jogurta i nastavite kuhati dok se umak ne zgusne. Dodajte masalu, šafran i indijske oraščiće. Skinite sa štednjaka, poklopite i pustite da odstoji pet minuta. Prije serviranja umiješajte svježi korijandar.

Servirajte s basmati rižom ili chappati lepinjama. Poslužite i jogurt s krastavcima i mentom ili samo s mljevenim korijandrom, kako bi ublažio ljutinu Rogan Josh-a.

Sex na tanjuru I

Ima jedno mjesto u Ateni, kamo drage prijatelje vodim na čokoladnu tortu. To je, naizgled, sasvim obična torta. Crna je, slatka je, gorka je. Između slojeva čokoladnog biskvita presijava se svilenkasti ganache. Šnite se poslužuju u dubokim tanjurima, okupane čokoladnim umakom.

Svaki puta, ispočetka, volim promatrati iščekivanje na licima prijatelja, dok konobar prilazi stolu i spušta tanjur iz kojeg se širi čarban miris. Ganach raste, pjeni se i curi. Kao da je živ. Svi se zagonetno pogledavaju, a zatim žlice kliznu u mekanu masu i krenu prema ustima. Poput refleksa, oči se zatvaraju, mozak procesuira novu senzaciju i trenutak kasnije začuje se prigušeni uzdah. Zalogaj je topao, kremast, gorak i sladak u isto vrijeme. Svi se smiješe. I nepogrešivo, komentar je uvijek isti. Zapravo, izmjenjuju se dva komentara: A) Ovo je dobro, skoro, kao sex. B) Ovo je bolje od sexa.

Što je to što ljude tjera da uspoređuju hranu i sex? Možda je to ugoda, koju oboje pružaju?

Zamislite sljedeću situaciju. Na stol dolazi tanjur prekrasno posložene hrane. Promatrate njezine oblike, linije i boje i sviđa vam se što vidite. Gubite se u njezinom opojnom mirisu. Okusni pupoljci oprezno kreću u istraživanje. Probate od svega po malo. Prvo jednu po jednu komponentu pa sve zajedno. Žvačete polako, upijate okuse, uživate u svakoj senzaciji. Prvo val kiselog, odmah ga, niz grlo, slijedi val slatkog, a onda prigušeno, kao negdje iz daljine, vašim osjetilima se poigrava ljutkasta oštrina. Tanjur se polako prazni. Za kraj ostavljate ono što vam se najviše svidjelo, kako bi užitak potrajao i nakon obroka. Spuštate pribor i čuje se kling! Zadovoljno se smiješite i polako tonete u san. Vrijeme je sieste. Podsjeća li vas ovaj opis na nešto?

O da, ljudi imaju vrlo sličan odnos prema hrani i sexu. Sjetite se toga, kada idući put izađete na date. Prepustite potencijalnom partneru (partnerici), da sam odabere restoran. Odmah ćete znati da li vas silno želi impresionirati ili je opušten. No oprez, McDonalds i ćevapi ne znače da je opušten. Još je gora situacija, ako mu je svejedno gdje će jesti. Ljudi kojima je svejedno, jedu jer moraju jesti, da bi preživjeli. Oni se ne prepuštaju užitku. Sjednu, ubace hranu u sebe i idu dalje. Da li stvarno želite biti s nekim tko odrađuje?

Odabrali ste restoran i sjeli. Neobavezno čavrljate, dok vam konobar uručuje jelovnike. Sada je trenutak za pažljivo promatranje. Tri su mogućnosti. Dvije dobre i jedna loša. Većina ljudi već unaprijed zna, što im se toga dana jede. Da li je to meso, riba ili možda nešto japansko pa će u skladu s time odabrati i restoran. Kratko će baciti pogled na jelovnik i nonšalantno naručiti. Postoje i oni koji znaju, da chef zna najbolje (hm,hm...) pa će se opušteno i s povjerenjem prepustiti profesionalcu. Treća kategorija će prelistavati i prelistavati. Neodlučno će listati jelovnik sad od naprijed prema otraga pa odostraga prema naprijed. Pa malo u sredini. Zamolit će konobara da prošeće pet minuta pa da prošeće još pet minuta, pa da se vrati za pet minuta. Eh, onda će naručiti. Može li list u umaku od vina i gljiva, ali da nema vina? I mogu li gljive doći sa strane? Oh, da, mislim da vam ovaj znak ne moram tumačiti.

Jelo je stiglo. To je vaš trenutak odluke. Preko puta vas može sjediti netko, tko će sa zadovoljstvom pojesti svoj obrok. Još je bolje, ako se odvaži pitati smije li probati i malo od vašega. Nemojte biti sebični. On je samo opušten i otvoren i spreman probati sve što se nudi. Dobar je znak i ako vrati jelo koje nije dobro pripravljeno. Ne ako mu se ne svidi, jer nije baš najbolje naručio, nego, ako je chef stvarno pogriješio. To vam govori, da preko puta sjedi odlučna osoba, koja zna što želi. No, postoji i zamka. Možda je s jelom sve u redu, a on samo pokazuje svoju moć i važnost. Ako greška na tanjuru nije očita, pitajte možete li malo probati kako biste otklonili svaku sumnju. He, he...

O, da i treća vrsta, koju ste i onako već uočili. Nepovjerljivo će prevrtati hranu po tanjuru, čeprkati vilicom, birati, prebirati, odstranjivati i neodlučno miješati... Sada to polako translatirajte... Mh, i ja mislim...

Do sada ste već naučili osnovno o osobi preko puta vas. Ali čekajte, on naručuje desert i spreman je za još užitka. Dobar znak.

Razilazite se uz osmijeh.

Nekoliko dana kasnije uslijedio je još jedan susret pa još jedan... Dobro, ne znam koliko susreta vam treba... Pređimo na stvar. Slijedi poziv u kojem vas poziva na večeru u svom stanu! Pronašli ste nekoga tko želi kuhati za vas? Ja bih ozbiljno razmislila i to ne o tome trebam li prihvatiti poziv.

E, da. Nemojte zaboraviti, da i on vas pomno promatra i procjenjuje. Zato, odlučno naručite i jedite s užitkom.