srijeda, 30. svibnja 2012.

Dok kiša pada

Ako sam dobro čula, sinoć su na TV rekli, da sutra, tj. danas, nema šanse za pljuskove. A zašto sam onda kući stigla mokra? Vjerojatno zato što sam ja iskoristila tu šansu.
No, ljutnju na stranu. Kiša je dobra, jer u kombinaciji s toplinom daje gljive.
STIGLI SU VRGANJI!!!


Dugo sam ih čekala i sad sam sva izvan sebe. Prošla je godina bila sušna i gotovo da ih nije bilo. Pripremila sam ih smo dva puta. No, čini se da ću ovu iskoristiti do maksimuma.
Kako je radni dan chefa dug i naporan, često mi ne preostaje puno vremena za još malo kuhanja. Zato ću vam, vrlo rado, predstaviti jedan jednostavan recept. Vrganje s palentom. Ne onom koja se kuha 45min, nego instant od nekoliko minuta. Znači, ovaj je recept predviđen za one koji nemaju vremena i ne zaziru od povremenog pojednostavljivanja stvari. Kažem povremenog J


VRGANJI S MASCARPONEOM I PALENTOM
-za dvije osobe

200g svježih vrganja
pet grančica timijana, samo listići
tri režnja češnjaka, naribanog
maslinovo ulje
kruno mljeveni bijeli papar
sol
1dcl suhog, bijelog vina
velika žlica puna sira Mascarpone
160g instant palente
voda za kuhanje palente (omjer prema uputstvima na pakiranju)
sitno mljeveni bijeli papar
75g svježe naribanog Parmezana
50g maslaca

Očistite vrganje tako da im ogulite stabljiku te ih obrišete vlažnom krpom. Narežite ih na ploške.
Zagrijte maslinovo ulje te na njemu prepecite vrganje dok ne dobiju laganu, smeđu boju. Vrganje posolite i popaprite, dodajte češnjak i timijan pa nastavite peći dok ne omekšaju. Podlijte bijelim vinom. Pustite da ispari. Maknite na stranu, dok ne skuhate palentu.


Uzavrite slanu vodu (malo više od onoga u uputstvu) te u nju dodajte palentu. Kuhajte dok se palenta ne skuha. Neka bude vrlo mekana, ne tekuća. Dodajte papar, maslac i Parmezan. Miješajte dok se sve ne poveže. Palenta je gotova.


Vratite vrganje na vatru, uz dodatak dvije žlice vode. Kada se sve ugrije, dodajte Mascarpone i sve dobro povežite.
Vrganje servirajte na palentu i pospite ribanim parmezanom.

nedjelja, 27. svibnja 2012.

London Baby: Kruh naš svagdašnji

Vremena super zaposlene poslovnjače u štiklama, koja praznog želuca juri u ured, odavno su iza mene. Sad patim od nekih drugih boljki, ali svakako ne od jutra bez doručka.
Iako znam skuhati i bitno kompliciranije stvari, doručak je moj najdraži obrok. Nema mi ništa draže, nego li se probuditi i maštati o prvom zalogaju u danu. Volim svjež baguette hrskave korice i maslac, zdjelicu zrelih bobica, a može i šnita slasne parma šunke. Sve to mogu imati, ali samo, ako si sama pripremim. Na žalost, u Hrvatskoj ne postoji kultura doručka. Ne na način, da se u jutro spremim u grad i odem na mjesto posvećeno uživanju u doručku. Mogu ući u neku bezličnu pekaru, jer su nam samo takve ostale, i kupiti nešto bezlično što ću prožvakati s nogu. E to neću! I to ne radim! Prije bih umrla, nego jela s nogu. Za mene je to omalovažavanje hrane i same sebe.
Kultura doručka jedna je od stvari, koje volim kod Londona i koja mi nedostaje u Zagrebu. Daily Fresh je bio jedan maleni pokušaj, ali nije prošao. Ne mislim da je bio dobar, ali je ipak bio. Meni je bio previše hladan. Više volim mjesta za opuštanje. Ne treba mi ništa fensi šmensi, volim mjesta kojima se širi miris toplog kruha i kave. Dan treba započeti sa spokojem u srcu, s osjećajem sigurnosti i ugode.


Moje londonsko odredište za doručak, upravo, je takvo. Jednostavno, a prepuno toplih mirisa. Le Pain Quotidien (Kruh naš svagdašnji) pripada međunarodnom lancu čije su pekare razasute diljem svijeta i, naravno, Londona. Moja najdraža senalazi, pogađate, na Marylebone High Street. Ovdje se nalazi veliki zajednički stol za kojim najrađe sjedim.


Bez obzira na to dolazim li sama ili u društvu, nikada ne doručkujem sama. Uvijek je živo. Obožavam žamor, lupkanje šalica o tanjuriće i šuštanje jutarnjih novina kao podlogu. Po stolovima su raspoređeni čokoladni namazi i džemovi, koje slobodno možete konzumirati.


Naručite li košaricu kruha ili peciva, uz nju ćete dobiti maslac, a namaze i njihove količine birate sami. PQ ih sam proizvodi i svi su slasni. Ne mogu odlučiti da li mi je najdraži onaj od tamne ili bijele čokolade, ili praline (od lješnjaka). Sve bih dala da sada mogu do jednog od njih. Ukoliko ste više za nekakav kolač i čaj, može i to, a možete se odlučiti i za platu sa sirevima ili kuhano jaje. Nisam baš luda za kavom pa zimi pijem čaj od mente, a ljeti sok od limete i mente. Moju najdražu kombinaciju okusa. Ukoliko ne stižem na tržnicu, kod njih kupujem i kruh. Sve im je dobro!


PQ je 1990 pokrenuo chef Alain Coumont. Kako, kao mladi chef, nikako nije mogao pronaći dovoljno dobar kruh za svoj restoran, odlučio se na otvaranje pekare. Radio je ono što i njegova baka prije njega. Mijesio je kruh. Onaj pravi, starinski. Počeo je od malene pekare u Rue Antoine Dansaert u Briselu, tada središtu avantgardne mode. Na lokalnom buvljaku pronašao je i velik stol te na njemu posluživao jednostavna jela. Bio je to prvi zajednički stol PQ-a. Brisel je poludio za njegovim pekarskim proizvodima, a uspjeh mu je bio munjevit. U samo nekoliko mjeseci PQ je u Briselu otvoren na deset lokacija. Danas ga možete pronaći širom Europe, u Americi, Aziji i Australiji. Ukoliko negdje nabasate na PQ, svakako zagrizite šnitu kruha premazanu svilenkastom čokoladom. Kada bi bar stigao i u Hrvatsku!
U međuvremenu zadovoljit ću se vlastitim kreacijama. Stigle su prve trešnje i silno im se radujem.
Moj današnji doručak:      

nedjelja, 20. svibnja 2012.

London Baby: U deset slika

Prošlo je pet mjeseci od mojeg posljednjeg boravka u Londonu. Počeo mi je nedostajati još u trenu odvajanja aviona od piste na Gatwicku, ali sada već intenzivno razmišljam o povratku. Razmišljam o bujnom zelenilu, dosadnoj kišici, koja monotono rominja, o pjevu ptica u mom vrtu, mirisu prašine na stanici podzemne, mokrim pločnicima, koji blistaju pod svjetlima grada, vjetru uz Thames, BT Tower-u koji odbrojava dane do početka Olimpijskih igara, okusu karamele...
Ovo je moj London:

subota, 19. svibnja 2012.

Zarolano

O.k. jučer sam totalno zabrijala na norijadu. Odjevena u stare krpe i sva u strahu, došla sam do središta grada i uživala u slaji, a da nisam ni vidjela, niti čula maturante. Znate zašto? Jer su, ipak, išli na Bundek. Stoga, ispričavam se svima postradalima, koji su se ravnali mojim uputstvima temeljenim na pretpostavci, da se maturanti kreću prema Jarunu.


U znak isprike i pomirbe, nudim ovaj kolač. Nadam se, da ste jutros kupili brdo jagoda na placu.

ROLADA OD JAGODA I MASCARPONEA
-za plitku tepsiju dimenzija oko 25cm x 30cm

4 jajeta
130g šećera
75g glatkog brašna
250g sira mascarpone (kupite onaj talijanski, nikako ljepljivu masu, koju proizvodi Vindija)
250g slatkog vrhnja ili vrhnja za šlag
2 velike žlice meda
1 žlica limunovog soka
400g jagoda, narezanih na četvrtine
šećer u prahu za posipanje

Zagrijte pećnicu na 190°C.
Na vatru pristavite lonac s vodom i pustite da se zagrije. Neka se voda pomalo kreće, ali ne smije uzavrijeti. U vatrostalnu posudu stavite jaja i šećer i mutite na pari, iznad posude s vodom. Smjesa mora postati pjenasta i blijeda. Maknite ju s pare i nastavite mutiti dok se ne ohladi, dvije do tri minute. Lagano umiješajte prosijano brašno. Pažljivo ga iskombinirajte širokim pokretima spatule. Nemojte previše miješati, kako ne biste istisnuli sav zrak iz smjese. Mora ostati prozračna.
Smjesu ulijte u plitku tepsiju obloženu papirom za pečenje. Tijesto pecite 3 - 5 minuta, dok ne postane zlatne boje.


U međuvremenu, na rašireni stolnjak položite list papira za pečenje veličine tijesta, koje se peče, i pospite ga šećerom u prahu. Još vruće tijesto, gornju stranu, položite na papir posut šećerom i pažljivo odvojite papir na kojem se tijesto peklo. Zarolajte ga u pošećereni papir i pustite da se tako ohladi.


Glatko izmiješajte mascarpone, limunov sok i med. Čvrsto izmutite slatko vrhnje te i njega lagano umiješajte u mascarpone.
Odmotajte tijesto, premažite ga kremom te pospite jagodama. Ponovno ga zarolajte u roladu i prije serviranja pospite šećerom u prahu.



Uživajte u vikendu!

petak, 18. svibnja 2012.

Za ponorit!

Napokon lijepo vrijeme! Idealno za druženje s prijateljima i kavicu na nekoj od zagrebačkih terasa. Ili još bolje, za najbolji sladoled u gradu.
Jedino, pitam se zašto onda sjedim, u pidžami, na kauču. Pa Norijada je! Još uvijek smišljam rutu proboja do središta grada. Treba, u glavi, dobro posložiti lokacije srednjih škola i smjerove kretanja maturanata prema Jarunu. Ili možda Bundeku? Kamo sad maturanti ideju noriti?
O.k. ne treba gubiti vrijeme. Ukoliko ste se odlučili riskirati, kao ja, trebate dobru strategiju.
Evo nekoliko savjeta za preživljavanje u Zagrebu danas:
1) odjenite nešto staro, nešto što vam neće biti žao baciti nakon što vas maturanti zaspu brašnom i izgađaju jajima ili već nečim
2) u prijepodnevnim satima izbjegavajte lokacije svih srednjih škola
3) tri su glavna točke u gradu, na koje nemojte ići ni u krajnjoj nuždi: Trg, Savska i Jarun
4) prepoznajte potencijalnu opasnost: jedinke oko 18 godina, odjevene u identične majice s imenima škola i pokojom forom ili prostotom, kreću se u skupinama, glasno viču i zvižde, nose vrećice sa špecerajem, uglavnom osnovnim (brašno, jaja, pivuša)
5) nije svaka osoba s vrećicom špeceraja maturant, ali zaobiđite ju
6) ukoliko čujete glasno zviždanje, a zvuk se kreće prema vama, niste dovoljno pažljivo razradili kretanje gradom. Sakrijte se!
7) ukoliko vas neka skupina, bez zviždaljki, iznenadi, to je opet znak da niste bili dovoljno pažljivi. Nikako ne pokazujte strah ili negodovanje. Smješkajte se i recite “To buraz! Brutalni ste!“ Ili već nešto tako. Bitno je da se uklopite. Možete i nekog tražiti pljugu ili vatru...
8) i jedna za one hrabre, koji žive na rubu. Ako se vozite tramvajem, ulazite isključivo u kola ili zone s maturantima i švercajte se. Tu kontrola sigurno ne ulazi, a i sjedit ćete jer maturanti, obično, skaču na sredini.
Ukoliko vam savjeti ne pomognu, želim vam više sreće iduće godine.

Za nagradu, ako preživite do središta grada, otkrit ću vam gdje se jede moj najdraži sladoled. Na Cvjetnom trgu u “Gpoint“ baru i bistrou.  Voćni sorbet i sladoled me podsjećaju na moj omiljeni, londonski Cocorino. Čak imaju i ružičasti grapefruit! Osim uživanja u sladoledu, Gpoint nudi i pogled na živost Cvjetnog trga. Sjedite, a u središtu zbivanja ste.
Nedavno sam išla napraviti fotke za blog. Sjela sam s frendicom i naručila sladoled. Odmah sam, ko sivonja, navalila na malinu i čokoladu i već sam skoro sve pojela, kad sam se sjetila zašto sam došla.


Oh well, naručile smo još jednu rundu...


Malina, čokolada, pistachio, mmmmmmmm badem.

Javite mi što mislite.

srijeda, 16. svibnja 2012.

Primavera

Iako pogled kroz prozor govori drugačije, na tržnici je proljeće u punom jeku. Sve je mlado, zeleno i svježe. Pravo rajsko okruženje. Dugo sam birala što kupiti i na kraju se odlučila za više toga. Sve zeleno. Bob, šparoge, mahune (French beens), mladi češnjak, mladi luk...
Iako sam luda za šarmantnim Francuzima, ipak s vremena na vrijeme ne mogu odoljeti direktnim Talijanima. Isto je i s kuhinjom. Francuska kuhinja uvijek ima prednost, ali si povremeno dozvoljavam izlete u talijansku. Tako sam danas bila na izletu. Svo povrće sam ušminkala u francuskom stilu, ali je ono ipak završilo u zagrljaju s tagliatellama. Oduvijek me oduševljavao spoj slatkog, mladog povrća, parmezana i tjestenine.


TAGLIATELLE PRIMAVERA
-za dvije osobe

200g zelenih mahuna
250g očišćenog boba
pola vezice pitomih šparoga
jedan veći koromač
dvije glavice mladog češnjaka, sitno nasjeckanog
pola vezice mladog luka, narezanog na tanke kolutiće
trećina vezice bosiljka
150ml suhog, bijelog vina
250ml pilećeg temeljca (ili vode, ako baš morate)
200ml slatkog vrhnja
sol, papar
250g svježih tagliatella (ako ih već sami ne radite, kupite svježe, a ne suhe)
svježe naribani parmezan i listići parmezana

Uzavrite lonac slane vode pa u istom povrće blanširajte jedno po jedno. Zbog okusa je važan redoslijed. Prvo blanširajte mahune 2min, zatim bob 30sec pa šparoge 1min.


Odmah ohladite u ledeno hladnoj vodi i ocijedite. Šparoge i mahune narežite na komadiće veličine 1.5cm, a bobu oljuštite opnu.

Uzavrite lonac slane vode za tjesteninu. Kuhajte tjesteninu u kipućoj vodi dvije do tri minute.

Paralelno, dok kuhate tjesteninu, na malo maslinovog ulja omekšajte češnjak i koromač. Pustite da koromač uhvati malo boje, ali pazite da ne zagori. Podlijte vinom i pustite da dvije trećine ispare, zatim, dodajte temeljac i reducirajte na pola. U reducirani temeljac ulijte slatko vrhnje i pustite da prokuha i malo se reducira. Začinite solju i paprom te dodajte blanširano povrće. Pažljivo umiješajte tagliatelle i pustite da se sve iskombinira.


Servirajte s naribanim parmezanom te ukrasite listićima.

subota, 12. svibnja 2012.

Za one koji imaju vikend

Kada radiš kao chef, na žalost, vikend ne počinje u petak poslije podne, nego u nedjelju u jutro, a vrlo često ni tada. Velik je broj kuhinja, koje rade sedam dana u tjednu. U tom slucaju chefovi imaju slobodan jedan dan tjedno i to nikada nisu petak, subota ili nedjelja. Dobijete neki bezvezan dan pa se snađite. Upravo tada prijatelji vam nisu slobodni, nema niš na televiziji, ponuda na placu je nezanimljiva... Osim toga, imate sto tehnikalija za obavit, jer u radne dane to ne stižete. Totalno bezveze.
Eto, ovaj uvod služi tome da se opravdam za neredovito pisanje bloga, a i želim vam reći da ni danas nemam slobodan dan, ali ću ipak s vama podijeliti zadnji slatkiš ovoga tjedna, otići na kavu pa na posao.
Opet su u igri jagode. Što se može, kad razmišljam sezonski, a jagode su trenutno jedino sezonsko voće. Morat ćete se strpiti do sezone trešanja...


KEKSI S JAGODAMA
-za dvije osobe (4 – 6 kolača, ovisno o veličini rezača, cuttera)

250g jagoda, narezanih i nekoliko cijelih za ukras
125g glatkog brašna
85g maslaca
30g + 20g šećera u prahu + nešto šećera u prahu za dekoraciju (posipavanje)
200ml vrhnja za šlag
1mahuna vanilije, sastrugane sjemenke
listići mente za dekoraciju

Maslac omekšajte na sobnoj temperaturi. Umiješajte 30g šećera u prahu, dok ne dobijete jednoličnu, glatku smjesu. Zatim, jednolično umiješajte i brašno te tijesto umotajte u prozirnu foliju i pola sata odmorite u hladnjaku.

Zagrijte pećnicu na 180°C.
Odmoreno tijesto razvaljajte na debljinu od 5mm i rezačem kružnog oblika, promjera cca. 8 – 10cm. Kekse položite u tepsiju, na papir za pečenje i pecite oko 10min, dok ne dobiju zlatnu boju. Ohladite na rešetci.


Izmiksajte vrhnje za šlag, 20g šećera u prahu i sjemenke jedne mahune vanilije.


Posložite jagode i šlag između dva keksa i dekorirajte kao na fotografijama ili prema vlastitoj inspiraciji.

ponedjeljak, 7. svibnja 2012.

Zbog naših najslađih II...

Odmah ću se nadovezati na jučerašnji post, jer kad rođendanska proslava završi i kada sve pospremite i razmotate sve poklone, još uvijek nije gotovo. Tek tada ste u igri. Morate znati, da djeca danas imaju buran društveni život. Puno burniji, nego li je bio onaj naš.


Uskoro će počet stizati pozivnice gostiju, koji su bili na proslavi vašeg djeteta. Svih, onih trideset, a često i pokoja više. Jedna moja prijateljica ima troje djece. To je da vam se zavrti u glavi. Ona i njezin muž provode vikende razvozeći djecu po rođendanskim proslavama. Ponekad su to i dvije proslave  dnevno. I to po djetetu, jer naravno sin i kćer nisu uvijek pozvani na iste proslave. Naime, svatko ima svoj krug prijatelja. Ukoliko želite da vaše dijete bude popularno i ponovno pozvano na iduću proslavu, na rođendan ne možete doći praznih ruku. Zamislite troška! Moja frendica je izračunala, da ju to mjesečno, u prosijeku, košta 1400,00kn. I to, ako u obzir uzmete i poklone koje ste samo premotali i proslijedili dalje. Aha, i to se radi. Nećemo se sada praviti fini. Samo treba voditi dobru evidenciju, tko vam je što poklonio, da se ne za.....
I tako, godina se zarotira i red ponovno dođe na vas, a vaše najslađe je nezadovoljno jer je Luka imao rođendan na bazenu, a on nema. Možda i nije teško objasniti da je Perin rođendan u srpnju i da se tada može na bazen, ali treba ga nadmašiti, jer roštilj više nije dostatan. Onda vi rezervirate ZOO i čuvar vas vodi između žvotinjskih nastambi pa svi papaju tortu i diraju ježeka po bodljama. Lukina i Perina mama se za to vrijeme preznojavaju... I neka!

Sada ću se dotaknuti one manje uspješne torte od prošlog vikenda. Bila je na kat i opasno se ljuljala, tako da sam ostala zaprepaštena kada je u komadu stigla od kuhinje do jezera i mjesta proslave.
Zamislila sam je kao dva koluta sira, koje nagrizaju mošeki. Izlaze i ulaze u njegove velike rupe. Mišeke nisam imala vremena sama raditi pa ih je valjalo kupiti. Već tu je sve krenulo nizbrdo. Prvo nisam mogla pronaći trgovinu s dekoracijama, a kada sam je i našla, bila je to neka po uzoru na one iz 1975. Nešto čudno su mi prodali pod mišeke. Još je čudnije da sam ja to pop... Vjerojatno iste spodobe prodaju i kao medeke, zečeke i već ono što ljudi traže. Ah...


Onda sam napravila premalo ganage-a od bijele čokolade pa sam odlučila da će samo gornji kat glumiti kolut sira. Onda se ganage nije stisnuo kak sam ja htjela...
Doživjela sam nekoliko živčanih slomova. Onako, prvi u pola dva u noći, drugi iduće jutro oko osam, a onda sam postala totalno cool.


Sada vam neću dati recept za tu tortu, jer ju prvo moram usavršiti. Sve sam radila od oka pa mi je bad u receptu napisati: u mousse od bijele čokolade stavite želatine, onak, kak vam se čini da je dosta...
Do idućeg kruga ću se skockati pa će i torta biti bolja od Lukine ili Perine. Mora!


Ipak, dijelim s vama fotke, kako bih vam pokazala, da nisam savršena, da sam samo čovjek od krvi i mesa ;-)
I pokojeg živca...
Ah da, torta je, unatoč svemu, konzumirana.