Inspiracija

Za svakog chefa ili kuhara amatera cjeloživotno učenje, istraživanje, traženje inspiracije od velike je važnosti.

Možda smo se rodili s određenim talentom, ali ako ga ne razvijamo, ostat ćemo onaj ili ona sa žicom za kuhanje, koji nije dovoljno radio. Ima jedna stvar, koju sam primijetila kod velikog broja hrvatskih chefova, zapravo samo dvojica su iznimke. Hrvatski chefovi misle, da je korištenje tuđih kuharica sramotno, da je to znak nesposobnosti i da pod svaku cijenu moraju biti originalni. Poznavajući hrvatske kulinarske udžbenike i uvjete, koje pružaju ugostiteljske škole, istinski sam zaprepaštena. Ne da mladi chefovi s tim temeljima ne mogu razvijati svoju originalnost, nego ne poznaju niti osnove klasične kuhinje. Jednostavno nemaju od kuda krenuti. Ako još uzmete u obzir i financijsku situaciju mnogih, koja im ne omogućuje putovanja svijetom i posjete vrhunskim restoranima, bez stručne literature i interneta... Niti ne želim završiti prethodnu rečenicu.

Jedan je Escoffier, jedan Bocuse, jedan Adrià. I svi oni su prvo učili i teško radili, kako bi razvili svoj nevjerojatan talent i preobrazili kuhinju svoga vremena. Mi nismo kao oni i moramo se s time pomiriti. Ispravak, nas 99.9999 nije kao oni.

Zato, surfajte internetom, kupujte kuharice, gledajte kulinarske emisije, ali budite i oprezni pri izboru. Nije sramota učiti od drugih. Možda u nekima ne otkrijete ništa, ali vas druge mogu inspirirati. U uredu jednog od najutjecajnijih chefova današnjice, vidjela sam policu s kuharicama. I to ne njegovima, kako bi ih dijelio prijateljima na poklon, nego probranu zbirku klasika, ali i kuharica njegovih kolega. Nije tu bilo svega i svačega, bile su to stvari, koje nadopunjuju njegov stil i odgovaraju karakteru njegove kuhinje. Bez obzira na te kuharice, njegova jela su originalna i kao takva prepoznata na londonskoj kulinarskoj sceni, ali i San Pellegrinovoj listi.

Znači, recepte ne morate u potpunosti reproducirate, ali nikada ne znate, kada će neki detalj zaokupiti vašu pažnju. Može to biti kombinacija okusa, neka tehnika, ideja.

Za primjer ću uzeti kuharicu Nome, kopenhagenškog restorana Renéa Redzepia. U prvi mah pomislila sam, da od nje neću imati puno koristi. Radi se o kuhinji koja se temelji isključivo na lokalnim i sezonskim namirnicama, znači skandinavskim. Zaključak je bio, da ništa od toga ne mogu nabaviti, niti pripremiti jela iz kuharice. Ipak, samo promatranje fotografija gotovih jela, pridonijelo je razvoju mog osjećaja za prezentaciju hrane. Čini vam se nevažno? Pokušajte složiti lijep tanjur.

Nekoga je, možda, inspirirala filozofija Nome. Hoću reći, neka kuharica može izvršiti popriličan utjecaj na vas, a da pri tom nikada niste niti pokušali pripremiti neko jelo iz nje.

Pišući o kuharicama, ne moram niti naglašavati, da ne govorim o onima koje za 5kn, možete na kiosku kupiti uz novine.

Danas su neke kuharice prava umjetnička djela. Pogledajte samo njihov dizajn i vrhunsku fotografiju. Nemoguće je da ih ne poželite na svojim policama.