Kada sam se, nakon prvog posjeta Berlinu, vratila kući, nikome nisam znala odgovoriti na jednostavno pitanje o tome kako mi se svidjelo. Dojmovi su, u najmanju ruku, bili šareni. Velik grad prepun elegantnih građanskih kuća s prijelaza 19. na 20. stoljeće, praznih, zapuštenih parcela, parkova velikih poput šuma, tmurnih nacističkih zgrada i još tmurnijih komunističkih blokova, fantastičnih građevina novog Berlina. Jednostavno, nisam mogla reći da mi se sviđa, niti da mi se ne sviđa. No, prošli vikend, hladan i osunčan, Berlin se pretvorio u mjesto kvalitetnog življenja. Barem, prema svim mojim mjerilima. Prije svega, gradom prevladava tolerancija prema drugom i drugačijem, strancima, suvremenim umjetnicima, prema novom. To je grad koji se pomirio s vlastitom prošlošću i okrenut je sadašnjem i onom, što tek treba biti. Čovjek diše punim plućima i osjeća se dobro, dok šeće prostranim, osunčanim alejama.
Na moju sliku o gradu su, vjerojatno, veliki utjecaj imali i domaćini, moja sestrična i njezin suprug. Odveli su me na sva važna turistička mjesta, ali i tamo, kamo samo Berlinčani idu. Teško da se cjelovita slika nekog mjestu može izgraditi bez pravih insidera.
Boravak u Berlinu započela sam u velikom stilu. Moji domaćini izveli su me u Restoran 44, Swissotela na elitnoj adresi, na Ku'dammu. Ambijent restorana je ugodan, a diskretna rasvjeta ga, u večernjim satima, čini i intimnim. Restoran je od kuhinje, u kojoj caruje naš head chef Danijel Kresović, odjeljen staklenom pregradom. Nije da gosti pomno gledaju predstavu, ali zgodno je povremeno baciti pogled.
Za večeru smo odabrali degustacijski menu od četiri slijeda, po izboru chefa kuhinje.
Izbor vina, uz svaki od slijedova, prepustili smo sommelieru, što je, naravno, bila mudra odluka. Njegova mašta i znanje “prošetali“ su nas Francuskom, Njemačkom i Italijom.
Naš chef, na sreću, nije se zadržao samo na četiri slijeda, nego je tu i tamo bilo još nekih sitnica.
Kako se radi o vrhunskom, francuskom restoranu, sve je počelo s kvalitetnim izborom kruha, popraćenim s dvije vrste ulja i maslaca. O ozbiljnosti jednog restorana, govori njegov kruh, koji, naravno, sam peče. Što je restoran bolji, u mogućnosti vam je ponuditi veći izbor kruha. 44 je ovdje u potpunosti zadovoljio.
Canapé se sastojao iz tri malena zalogaja, od kojih me posebno razveselila kuglica od confita (tehnika pripreme u masnoći) od shallot luka, punjena želeom od estragona.
Meni najdojmljiviji dio večere, bilo je hladno predjelo. Malena kuglica tatarskog bifteka, umotana u mrvice i spuštena u vrelo ulje na, samo, dvadesetak sekundi kako bi se izvana stvorila hrskava korica, a unutra ostala sirova, položena na “dekonstrukciju“ ruske juhe boršč. Sa strane je poslužena zanimljiva žličica ljuskica sušenog, korjenastog povrća. Odlična cjelina. Još i sada, u mislima, mogu prizvati taj okus i teksture.
Za boravka u Berlinu, uspjela sam zaključiti, kako su pastrva i Saibling, još jedna riba, vrlo slična pastrvi, (naziv nisam uspjela prevesti – pomozite), trenutno vrlo popularne. Na tragu toga,vrlo korektno izvedena, pastrva je bila poslužena kao toplo predjelo, na kremi od celera, uz redukciju aceto balsamica. Lepršavo i lijepo jelo.
Slijedila je poširana rolica Saiblinga, na avokadu i još nekoliko sitnica, kao što su umak od začinskog bilja, komadići dimljene pastrve, brioch, mikrosalata... Riba je bila odlična, ali mi se kombinacija s avokadom nije svidjela. Ja sam više zastupnik sezonskih i lokalnih namirnica. Prezentacija je, kao i u slučaju svih ostalih slijedova, bila prekrasna. Da ne kažem sexy.
Entrecote s korjenastim povrćem i pireom, za glavno jelo, bio je ozbiljan, dubokog okusa.
Kao što i izgleda, desert je bio razigran.
Restoran 44 karakteriziraju ugodna atmosfera, iznimno osoblje i usluga, vrhunski chef. Iz svega se može zaključiti, da chef Kresović teži Michellinovoj zvjezdici. Na temelju usporedbe s dugim restoranima s jednom zvjezdicom, mislim da ju i zaslužuje.
Bila je to večera nakon koje se čovjek osjeća sretno. 
Nema komentara:
Objavi komentar