Fora mi je ufurat se u svakodnevicu mjesta u kojem, zapravo, ne živim. Ili se, barem, praviti da sam se ufurala. Volim promatrati i oponašati običaje lokalnog stanovništva, uklopiti se.
U Berlinu sam imala sjajnu priliku za uklapanje. Moja sestrična stanuje u središtu grada, u zgradi s početka 20. st, u pravom, građanskom stanu visokih stropova, dvokrilnih vrata i škripavih parketa. Njezina prostrana blagovaonica, s pogledom na berlinske krovove, prava je inspiracija za organiziranje društvenih večeri. Bila bi prava šteta ne upustiti se u tako nešto.
Još u pidžamama, uz mirisnu kavu, razradile smo “ratni“ plan. Prvo, subotnja tržnica, zatim muzeji i šetnja gradom, a u nedjelju navečer druženje uz laganu večeru.
Četvrt Schöneberg za mene je bila pravo otkriće. Izvan uobičajenih, turističkih ruta kao da je oživjela dekadenthe 1930-e. Odjednom sam se našla u prijeratnom, “Zbogom Berlinu“ Christophera Isherwooda. Tada je to bilo središte cabareta, a danas se tu nalaze otkačeni kafići, restorančići, galerije i maleni, privatni dućani.
Winterfeldmarkt mjesto je kamo mnogi Berlinčani, u subotnje jutro, navrate u nabavku i na šalicu vruće kave. Ovdje se mogu nabaviti lokalni proizvodi vrhunske kvalitete, ali ne manjka niti francuskih sireva, grčkih maslina ili provansalskih začina. Pravi raj za gurmane. Priznajem, iz opisa sam izostavila poneki štand s kineskom robom, danas standardom za svaku europsku tržnicu.
Šetnja tržnicom i zavirivanje u lokalne trgovine, probudila je u sestrični i meni glad. Ručak smo odlučile potražiti u slikovitoj, gotovo rustikalnoj četvrti južno od Rotes Rathaus, uz Mühlendammbrücke.
U skladu s lokacijom, i restoran je bio tradicionalan, a jelo izdašno i izuzetno ukusno:
sočni pureći odresci sa žara uz prepečene semmelknödeln i sotirane lisičarke sa špekom.
Ostatak subote i veći dio nedjelje bili su posvećeni beskrajnoj šetnji trgovima i alejama, obilascima muzeja. Nema ugodnije šetnje od one osunčanom Unter den Linden, ili uz rijeku Spree. Posebno su mi dragi mostovi, koji povezuju grad i Museum Insel. Vidjeti portret kraljice Nefertiti, Ištarina vrata ili žrtvenik iz Pergama predstavlja neprocjenjivo bogatstvo za srce i dušu. Meni je i sada sve u izmaglici, nestvarno, kao da se nije niti dogodilo. A, ipak je.
Uživala sam u promatranju mnogobrojnih šetača, istraživanju šarenih štandova, iskušavanju ulične hrane. Ušla sam u mnoge veže i dvorišta, poneku crkvu i aulu kazališta.
Boravak sam zaključila večerom, koju sam sama pripremila: rižoto od poriluka s jakobovom kapicom pečenom na tamnom maslacu i gratiniranim vongolama, odrezak tune glaziran soja sosom i salata od rukole.
Slijedilo je druženje uz čašu dobrog vina.
RIŽOTO OD PORILUKA S JAKOBOVOM KAPICOM PEČENOM NA TAMNOM MASLACU
-za dvije osobe
maslinovo ulje
1 glavica luka, sitno nasjeckan
2 poriluka (bijeli i svjetliji, zeleni dio), prepolovljeni po dužini i tanko nasjeckani
160g riže, Arborio ili Carneroli
200ml suhog, bijelog vina
pileći temeljac ili voda za podlijevanje
50g maslaca, narezan na kockice
30g ribanog parmezana
sol i bijeli papar
Na laganoj vatri omekšajte luk i polovicu jednog poriluka. Kada luk omekša, dodajte rižu i miješajte dok ne počne pucketati. Zalijte bijelim vinom i miješajte dok ne ishlapi. Dodajte ostatak poriluka. Zatim počnite dolijevati temeljac. Svaki puta tek toliko da prekrije rižu i tako dok rižoto ne bude kuhan. Neprestano miješajte. Na taj način potičete otpuštanje škroba, što rižoto čini kremastim. Začinite, ali blago, jer ćete na kraju dodavati i parmezan, koji je već slan. Riža treba biti kuhana al dente.
Maknite rižoto s vatre i, brzo miješajući, dodajte maslac i parmezan. Neka se sve iskombinira. Provjerite da li treba još začiniti.
2 jakobove kapice, očišćene
50g – 75g maslaca
sol i bijeli papar
Dobro zagrijte tavu, a zatim dodajte maslac. Kada je potpuno otopljen, položite jakobove kapice. Ne smanjujte vatru. Dodajte još maslaca i pustite da se zapjeni i potamni. Kapice pecite oko minutu s jedne strane pa još minutu s druge strane. Posolite i popaprite.
Nema komentara:
Objavi komentar