Putna groznica

Kod mene je putna groznica permanentno stanje. Nema tu pomoći. Kada ne maštam o hrani i kuhanju, maštam o putovanjima. Zapravo, o putovanjima na kojima mogu kušati nešto fino i sve to fotografirati. Stalno planiram i kreiram razne itinerere. Sada bih u London, sad u Pariz, a već dugo se nisam zaletjela do Japana. U Singapuru još nisam ni bila...

Svake godine odradim jedno aktivno putovanje i jedan odmor i, obično, do ovog datuma imam već sve isplanirano, a vrlo često i uplaćeno.

Ova godina je malo drugačija od ostalih, ali to ne znači da ću ostati kod kuće. Popis želja sam svela na pet destinacija i trebalo bi odlučiti o pobjedniku. Na nekima sam već bila, a neke tek treba otkrivati. Svaka ima sve elemente do kojih mi je stalo. Ukoliko želite sudjelovati u izboru i kasnije čitati o nekoj destinaciji, bit ću zahvalna na vašim savjetima.

Znači, putovanje se treba dogoditi krajem srpnja – početkom kolovoza i trajat će deset dana, a putovat ću s nekoliko prijatelja.

Evo popisa kandidata:

PARIZ

 Parizu planiram iznajmiti stan u Latinskoj četvrti. Trebao bi biti mansardni i imati onaj, tipični, maleni balkončić s ogradom od kovanog željeza i pogledom na terase kafića i restorana. Stan, naravno, mora imati i pristojno opremljenu kuhinju, jer imam namjeru obilaziti gradske tržnice i kuhati za prijatelje. Ipak sam ja “faca“ za francusku kuhinju. Za toplih večeri sjedili bismo na balkončiću i uživali u sirevima i vinima.

Ne bih samo ja bila ta koja kuha, otišli bismo i do ponekog restorančića izvan ustaljenih turističkih ruta, a svako, baš svako jutro uživala bih u mirisnim pekarskim proizvodima.

Nekoliko dana bih provela tumarajući galerijama Louvre-a, a možda bih se i posunčala na nekoj od “plaža“ uz Seine ili pogledala film u kinu na otvorenom.

Još se nikada nisam niti približila Eiffelovom tornju. Penjati se neću ni ovoga put, ali mogla bih napraviti nekoliko lijepih fotografija. Mislim da ću i na izlet do Giverny-a.

Kao suvenir kupiti ću kutiju šarenih makaruna. Neće potrajati.

NEW YORK

Stan bi bio na Manhattan-u, po mogućnosti onaj u nizu (terraced), u koji se ulazi stepeništem, direktno s ulice. Kuhinju, svakako, mora imati, jer skuhat ću večeru ili dvije. U ostalim slučajevima prepustit ću se gradu. Čujem da se isplati, u beskrajnom redu, čekati hamburger u Shake Shack-u u Madison Square Parku i osjetiti “day in the park vibe“. ABC Kitchen nudi, uz zanimljivi shopping, i odličnu klopu. Nije ni čudo, jer u kuhinji radi frendica iz LCB. Bilo bi zgodno pogledati i neki musical, a prije njega osjetiti atmosferu pre theatre dinner u restoranu, koji krasi Michelinova zvjezdica.

No, nije sve u hrani, cilj mojeg putovanja su Picassove “Demoiselles d'Avignon“. Neću propustiti ni dobar shopping.

PROVANSA

Smještaj bi bio u okolici Avignona, na tradicionalnoj farmi, u apartmanu s kuhinjicom. Ovdje s kulinarskim vještinama neću pretjerivati, ali što ako jedno jutro, na tržici u Aixu ili u ribarnici u Marseillesu, ugledam nešto zanimljivo.

Na ovo putovanje bi se išlo automobilom i svakoga dana bismo obišli neko čarobno mjestašce. Hranili bismo se gdje i Provansalci, kupovali na slikovitim tjednim sajmovima. Vidjeli bismo Rimski teatar u Orangeu,  Papinsku palaču u Avignonu, srednjevijekovni samostan u Arlesu, Cezanneov atelier u Aixu i u svakom od tih gradića bismo se vozili panoramskim vlakićem. Divili bismo se poljima lavande podno Gordesa, a more bismo vidjeli u St. Maries de la Mer. Tu bismo se okupali, a zatim u restorančiću uz more, močili seljački kruh u tanjur savršenog bouillabaisse-a. Nezasitno bismo uživali u vinu i sirevima.

TOSKANA

Scenarij bi ovdje bio kao i u Provansi, ali bi znamenitosti bile drugačije. Dva dana bih tažila svoju žeđ za umjetnošću na ulicama Firence. Donatello, Leonardo, Michelangelo, Raffaello... Slijedili bi tornjevi San Gimignana, zidine Lucce, glavni trg u Sieni i krivi toranj u Pisi. Provozali bismo se kroz Chianti u potrazi za najzavodljivijom buteljom vina, a zatim bismo je ispijali uz bruschete s vrganjima ili špagete s nekim bogatim umakom, pecorinom.

Na tržnici bismo kupili zrele rajčice i gusto maslinovo ulje, kruh s hrskavom koricom. Uživali bismo u najzrelijem dobu godine, promatrali kako se žitna polja njišu na vjetru.

Nna povratku bismo prtljažnik natrpali apeninskim delicijama i lagali carinicima.

BARCELONA

Stan u Barri Gotico ili Riberi s pogledom na krovove grada i mračnu sporednu ulicu u kojoj je razapeto oprano rublje, shopping na arhitektonski neodoljivoj Mercat Santa Caterina, bogatoj Mercat de Sant Antoni ili turističkoj La Boqueria... U pokrajini, u kojoj se sve vrti oko hrane, doručkovat ću savršeno svježe voće, ručati na lokalnoj tržnici i pijuckati večernju čašu sexy vina iz Priorata, uz tapase. Ah, život je lijep! U malenim, privatnim trgovinama čokolade, čovjek ne zna gdje bi prije počeo.

Kada bih samo šetala ulicama grada, već bih puno napravila, ali tu su Miro, Picasso, Gaudi, prekrasne crkve gotičke četvrti, posllijepodne na plaži i barovi u olimpijskoj marini. Izleti do samostana u Pobletu i kupnju meda, koji su proizveli redovnici, nikako ne bih propustila. Tu su i sajam antikviteta ispred gradske Katedrale te buvljak Merkat dels encants.

I da, slušala bih flamenco gitaru uličnog svirača na Placa del Rey.

Na povratku kući platila bih prekomjernu težinu prtljake u zračnoj luci.

Što mislite? Svakako ovdje komentirajte, jer teško se odlučiti.

Fotografija: Andrea Bolješić, Darija Gotić, Sandra Veselinović