Bakin brodet

Baš i ne mogu reći, da dolazim iz porodice vrhunskih kuharica. U mojoj obitelji žene su oduvijek kuhale, jer su morale. Muškarci uopće nisu kuhali. Ne želim reći da se kuhalo loše, ali nedostajalo je strasti, onog, glavnog začina za dobro jelo. Obroci su se pripremali na brzinu, između namirivanja blaga u štali i odlaska na polje, između dvije smjene u Nami, između dolaska iz ureda i pisanja dječjih, domaćih zadaća. Ne znam da li je tako bilo i u drugim obiteljima, ali sjećam se socijalizma i zamrzavanja isporcioniranih telećih polovica i prasaca. Slijedilo je kontinuirano izvlačenje šnicli iz dubokog, koji su se pohali ili pripremali na naglo, uz dodatak krumpira. I tako cijelu zimu, a i dobar dio proljeća. U kasnu jesen bi se kiselio kupus, a kaca prigušena, plinovita vonja prezimljavala bi u kupaonici našeg, jarunskog stana. O ajvaru, pekmezu i kiseloj paprici da ne pričam. Ne kritiziram. I dalje tvrdim da nije bilo loše, ali bilo je predvidivo i, tako, praktično. Prva inovacija na našem jelovniku pojavila se, negdje, u vrijeme moje osnovne škole, kada sam predložila, da se pile ili šnicli, prije pečenja, premažu senfom. Nije to bio velik korak za čovječanstvo, ali oko našeg stola zavladao je pustolovan duh ;-)   

Iz očitih razloga, ne mogu s vama podijeliti tajnovite, obiteljske recepte s požutjelih stranica bilježnice. Jer, takve nema.

Moja baka je bila Podravka.

Odrasla je u bogatoj obrtničkoj obitelji. Jedini u selu imali su zapregu s lipicancima i jedino oni su, tridesetih godina prošlog stoljeća, ljeti išli na more. Baki je bilo neugodno u školu ići u kaputu krznenog ovratnika, a rukavice je skrivala, jer ih ni druga djeca nisu imala. Što će biti posluženo na stolu, nikada nije dolazilo u pitanje. No, sreća se okrenula i do njezine osamnaeste godine pradjed je sve izgubio. Postali su siromašni, a baka je otišla raditi u tvornicu, u grad. Tamo se zaljubila u didu. Voljeli su se, ali im život nije bio lak, pa su se morali preseliti k didinim roditeljima u maleno selo u Bokokotorskom zaljevu.

Tu je moja prabaka svoju snahu naučila kuhati ono, što njezin sin voli. Dva mala, skromna recepta, koja danas sve žene u mojoj obitelji znaju: pašta šuta i brodet od srdela. 

Iako kontinentalka mađarskih korijena, baka je cijeli život, iz ljubavi prema didi, kuhala ta, dva mala jela.

BRODET OD SRDELA S PALENTOM

-za dvije osobe

150g palente

500g svježih srdela, očišćenih, bez glava

maslinovo ulje

2 velika luka, sitno nasjeckana

2 režnja češnjaka, sitno nasjeckana

15g (jedna jušna žlica) koncentra rajčice

200g pelata ili svježe rajčice (očišćene od koštica i kože), sitno iskosane i dobro ocijeđene

vezica peršina, sitno iskosana

60ml vinskog octa

sol i crni papar (po mogućnosti, krupno mljeveni)

Palentu skuhajte prema uputstvima na pakiranju. Drugom prilikom ćemo kuhati pravu.

Na maslinovom ulju popržite luk, dok sasvim ne omekša. Negdje oko polovice, dodajte češnjak, a zatim i koncentrat rajčice te dvije trećine peršin. Dobro promiješajte, a zatim dodajte i pelate. Pustite da se sva tekućina pokuha pa skinite s vatre.

Poravnajte mješavinu i na nju uredno poslažite srdele. Malo posolite i popaprite te polijte vinskim octom. On je tu kako bi spriječio raspadanje ribe. Prelijte vodom, tako da prekrijete ribu. Kuhajte na laganoj vatri oko 15min – 20min. Lonac povremeno protresite. Nemojte miješati.

Brudet servirajte na palenti.