Chat u četvrtak: Puja Reddy

Odlučila sam uvesti nekoliko redovnih rubrika. Za sada će to biti dvije, Chat u četvrtak i Londonu Baby! nedjeljom. Zadnji dan u tjednu biti će posvećen raznim londonskim temama i sigurna sam da neće biti zanimljivo samo meni. Bit će tu ponešto o trgovinama, restoranima, trenutnim događanjima, svakodnevnom životu u Londonu.

No, vratimo se četvrtku. Mislim da svatko od nas ima zanimljive prijatelje i poznanike i, da, zapravo, svaki čovjek ima dobru priču. Ja ću četvrtkom chatati s mojim prijateljima, koji žive oko mene, ali i s onima s raznih krajeva svijeta, a nadam se da će se chat proširiti i na njihove prijatelje i prijatelje prijatelja.

Poslala sam upitnik na razne krajeve svijeta, a odgovor je najbrže stigao iz Indije, od Puje.

Puju sam upoznala prvoga dana školovanja u londonskom LCB. Bile smo u istoj grupi i to od samoga početka do kraja. Moram priznati, da nismo odmah kliknule. U prvom semestru gotovo da i nismo komunicirale. Puja se uvijek, nekako, držala po strani. U drugom semestru stvari su se popravile pa bismo povremeno i popričale, a do kraja trećeg već smo bile real friends. Posebno se to pokazalo u zadnja dva mjeseca, kada smo mahnito obilazile restorane pokušavajući pojesti sve što London nudi. Ljubav prema hrani nas je zbližila, a i Pujina dobrota i vesela narav.  

Puja živi u Hyderabadu, glavnom gradu indijske pokrajine Andhra Pradesh. Samo mjesec dana nakon svoga vjenčanja poljubila je supruga i zaputila se u London. Sigurna sam da to nije bila laka odluka, ali kada netko ima cilj, sve je podnošljivije. Naravno, suprug je povremeno navraćao do Londona, a ona, za praznike, odlazila u Indiju pa ta razdvojenost i nije bila previše teška.

Kao i većina nas u školi i Puja je napravila zaokret u karijeri, prepustila se riziku, koji nosi svaka promjena.

Čime si se bavila prije dolaska u London?

Diplomirala sam ekonomiju i radila u odjelu prodaje i marketinga jedne velike, financijske kompanije.

Kako i zašto si se odlučila promijeniti zanimanje?

Studirajući ekonomiju, naravno, dotakli smo se i ugostiteljskog sektora, koji me oduvijek zanimao. Volim hranu. Tako sam odlučila pozabaviti se kulinarskim vještinama i postati chef. Ne smatram to promjenom, za mene je to samo korak naprijed u uključivanju u poslove vezane uz hranu i ugostiteljstvo.

Kada si birala školu, kako to da si se odlučila, baš, za francusku kuhinju i LCB? Zašto London?

Odgovaralo mi je trajanje školovanja, koje je bilo moguće završiti unutar jedne godine. Veoma mi se svidio i nastavni program, ali, prije svega, željela sam naučiti francuske kulinarske tehnike, jer su one temelj svega, primjenjive u svim svjetskim kuhinjama.

Moram priznati, da je Pariz bio moj prvi izbor, ali kako s francuskim jezikom ne stojim, baš, najbolje, odluka je pala na London. Nisam pogriješila jer londonska restoranska scena najbolja je na svijetu i čovjek, stvarno, ima priliku okusiti svijet. U isto vrijeme, London je i dio Europe pa mi je omogućio upoznavanje ljudi različitih korijena i kulturnih pripadnosti. Istinski melting pot!

Da li ti je škola pružila ono po što si došla?

Uglavnom da. Dobila sam čvrste osnove u francuskim tehnikama i okusima. Mislim da je posebno dobro to što je svako teorijsko predavanje bilo popraćeno praktičnim radom u kuhinji. To je izvanredan način učenja. Žao mi je da praktičnog rada nije bilo i više.

Moram reći i da je francuska kuhinja, za mene, odraslu u Indiji, bila velik izazov. U početku mi je trebalo puno više vremena za prilagodbu, nego li studentima iz zapadnog kulturnog kruga. Posebno sam se mučila s pripremom mesa. U indijskoj kuhinji sve mora biti dobro pečeno ili kuhano. Gotovo do stupnja raspadanja. Bilo mi je teško postići da nešto bude rare (krvavo), medium rare ili medium. U početku je bilo puno krvi na tanjuru, ali, na kraju sam savladala tehniku. Poseban izazov bilo je i izbalansirati začine. U Indiji je sve prilično hot.

Sve u svemu, kasniji rad u profesionalnoj kuhinji pokazao je da  sam u školi stekla izuzetno čvrste osnove, što je jako važno, jer svaka kuhinja je svijet za sebe i traži brzu prilagodbu.

Što ti se najviše svidjelo, vezano uz školu?

Dvije su stvari. Prva je upoznavanje ljudi iz cijeloga svijeta. To mi je omogučilo da naučim mnogo više od onoga što se uči u školi. A, kao drugo, učila sam od jako dobrih chefova.

Što trenutno radiš? Da li si se vratila svom prijašnjem poslu ili radiš kao chef?

Vratila sam se u Indiju i trenutno sagledavam svoje mogućnosti. Upravo mi je istekao ugovor s kuhinjom hotela ‘Taj Falaknuma Palace Hotel’. Radila sam u restoranu Adaa. To je indijski restoran, koji poslužuje, uglavnom, regionalnu kuhinju. Kako ime hotela kaže, da se radi o palači, tako i hrana mora biti poslužena u raskošnom, kraljevskom stilu.

Kao početnik, radila sam u hladnoj kuhinji na pripremi slata, umaka i hladnih predjela. Ponekad mi je bilo omogućeno i serviranje, što je velika stvar, jer to je posao head ili sou chefa.

Da li je kuhinja ispunila tvoja očekivanja?

Je. U kuhinju nisam ušla neupućena. U startu sam znala koliko je to naporan posao, posebno za početnike. Ali, kada pogledam u budućnost, prema cilju, znam da je vrijedan sve te muke.